• Osnovni podaci
• Zaposlenja
• Bibliografija
• Događaji, projekti i ostvarenja
  • Prva računanja - 1961
  • Prvi statistički programi - 1965
  • Povratak u budućnost - 1965
    • Mala škola programiranja na računalu Ural
    • Više o praksi u Pragu
  • Sport-računalo-televizija - 1967
  • SS Statistički sistem - 1969
  • Zaštita od neovlaštenog korištenja - 1985
  • Izbor u znanstveno zvanje 1987
  • Referalni centar za programski sustav STATISTICA - 2001
  • Izložba starih računala - 2004
  • Tehnoarheologija - 2015
  • Djeca i računalo

Mala škola programiranja na računalu Ural

Računalo Урал-2 je projektirano i izrađeno u tadašnjem Sovjetskom savezu (SSSR) u tehnici s elektronskim cijevima kao nasljednik računala Ural 1. Prvi primjerak je urađen 1959. a do 1964. godine je, kad je proizvodnja tog modela prestala, urađeno 139 primjeraka. Brzina računanja je bila približno 5 - 6000 operacija na sekundu.

Računalo je bilo jednoadresno; svaka je naredba pokazivala jednu adresu bilo da u tu adresu sprema ili da dohvaća podatak. Imalo je riječi dužine 40 bitova u kojima su mogle biti spremljene dvije naredbe ili jedan broj. Oblik broja je bio u dva oblika, cijeli broj je bio običan binarni zapis dok je zapis realnog broja u plivajućem zarezu bio oblika 1 bit predznak mantise, 32 bitova mantise, 1 bit predznak eksponenta i 6 bitova eksponenta.

Tipična konfiguracija je bila sa 2 K riječi na feritnoj memoriji te 8 K na magnetnom bubnju. Bubnjeva je bilo maksimalno 8 a brzina prijenosa podataka sa i na bubanj je bila 3000 riječi/sek. Kao ulazno/izlazna jedinica je bio čitač bušene 30 mm filmske trake (neosvjetlane i razvijene tako da je bila crna) sa brzinom čitanja 150 znakova/sek te pisanja (bušenja) 160 znakova/sek. Papirni izlaz je bio linijski printer sa 14 znakova u liniji (samo brojevi, +, - i prazno!) brzine 20 linija/sek. Računalo je bilo opremljeno i sa 9 kanalnom magnetnom trakom.

Program je trebalo pisati u oktalnom obliku i to:

• dva oktalna znaka za opis operacije
• 4 znaka za adresu
• 1 znak kao indikator tipa adrese (0 znaci adresu a 4 sadržaj adrese)

Sve su operacije podrazumijevale korištenje raznih registara (<Sč>₀, <Se>₀, <S₀>, ...) te kontrolnih bitova (npr. ω ili φ koji su objašnjavali ishod operacije). 

Tu moram priznati da nemam one češke skripte iz kojih sam učio, pa mogu samo pokazati principe načina programiranja kroz sačuvane primjere koji su mi nekim čudom ostali :-).

Prvo i najvažnije je opisati aritmetičke operacije, cjelobrojne i u plivajućem zarezu:

Slijedi pet primjera programiranja jedne formule kao dijela programa. Prvo je trebalo pripremiti adrese u kojima su podaci kao i adresu u koju ćemo upisati rezultat. Svi su primjeri programirani za fiksni i za plivajući zarez.

Primjeri su jednostavni te svaki računarac i bez dokumentacije (!) može prokužiti što radi koja naredba.

Slijedeća četiri primjera pokazuju kako se programira grananje; uvjetni i bezuvjetni skokovi.  

Na slijedeće četiri stranice pokazano je stvaranje petlji i petlji u petljama i to u raznim varijantama. Primjeri su toliko jednostavni da nije potrebo posebno objašnjenje.

Treba samo još jedno objašnjenje. Naredba "37 0000 0" znači kraj izvođenja programa - stop. Vjerujem da je većina koja je gledala te primjere sama to shvatila.

Danas takvo programiranje izgleda mukotrpno i neproduktivno ali je u ono vrijeme to bio jedini način. Ipak nije bilo tako teško kako izgleda.