Janez Štalec
Osnovni podaci > Događaji, projekti i ostvarenja > Povratak u budućnost - 1965

Povratak u budućnost - 1965

U ljetnim mjesecima te godine sam bio mjesec dana na praksi u Pragu i to u Matematičkom laboratoriju Tehničke fakultete za jedrsku fiziku Češkog tehničkog veleučilišta (Česke vysoke učeni tehnicke u Praze). Razmjenu studenata su dogovorili studenti fizike u Ljubljani; kako je bilo studenata fizike u Češkoj više smo bili pozvani i studenti matematike.

To je bilo jedno od najljepših ljetovanja. Praga je prekrasan grad, posebno u tim godinama (prije upada ruskih tenkova!), još je vozio tramvaj a češko pivo (ima ih puno sorata :-) je odlično. Stanovali smo u studentskom domu kod Stadiona Stahov, ručali smo u ustanovama gdje smo bili na praksi a ostao smo bili slobodni i mladi. Nije nevažno to da je tada bio standard u Jugoslaviji puno viši od standarda u istočnim zemljama. Pored uradnih valuta (voljeli su dolare) je su vrijedile i slijedeće: šuškavci, traperice, kemijske olovke, čokolada za kuhanje a posebno je bio na cijeni kakao prah. Nama je bila jeftina sportska oprema, gramofonske ploče (Supraphone), jantar i srebro te razne kućne potrepštine.

Cijena piva (crnog, žutog, narančastog, 5% do 15%, ...) je bila u pravilu 2,90 a plaćala se s novčanicom od 3 krune ;-)

Praksa u laboratoriju je bila ugodna i poučna. Prvi dan su kolegu i mene upoznali s našim mentorom, opisali rad u odjelu te pokazali opremu. Mentor je svakome zadao zadatak koji je trebalo razraditi i programirati za njihovo računalo. Dao nam je priručnik (na češkom!) za programiranje njihovog računala - Ural 2 ruske proizvodnje te tjedan dana da naučimo programiranja.

                                  Računalo Урал-2

Iznenađenje je bilo veliko; naučeni smo bili programiranja na računalu Zuse-Z23 u freiburškom kodu (mnemonički), pojednostavljenom FORTRAN-u te Algolu, a tamo računalo koje je trebalo kodirati u oktalnom kodu! Još veće iznenađenje je bilo kad smo vidjeli da je izgrađeno s elektronkama (elektronske cijevi), te da koristi za ulaz bušenu 35 mm filmsku traku (razvijenu tako da je crna) a za izlaz papirnu traku na 14 kolonskom printeru.

Za ilustraciju pogledajte slijedeći filmić:

 

U prvom kadru je prikazan rad na pripremi podataka; vidi se tastatura i mehanika uređaja te na kraju izlaz bušene 35 mm filmske trake. U narednom kadru je prikazan čitač te trake; traku je trebalo zalijepiti u beskonačnu petlju, postaviti na okvir (izgleda kao rogovi)  te provući pored glave za čitanje. Uređaj je traku čitao dok nije dobio u dva uzastopna prolaza isti kod.

U narednim kadrovima je pokazana gradnja računala s elektronskim cijevima i način servisiranja. Na kraju je prikazan printer kako tiska program i rezultate računanja.

Treba reći da je bilo za smještaj računala potrebno približno 100 m2 dobro hlađenog prostora jer je bila deklarirana snaga 30 kVA - dvorana je bila u sredini zgrade i izgledala kao rashladni toranj. Svako je jutro bilo potrebno zagrijavati, kontrolirati i servisirati računalo što je u pravilu trajalo do 9 sati.

Više o računalu Ural 2 i programiranju pogledajte Maloj školi programiranja Ural.

Praksa je bila uspješno završena što dokazuje slijedeća potvrda:

Submenu