Za po~cetak, ponovimo ukratko stvari koje ste vjerojatno ve~t ~culi na predavanjima.
XHTML je jezik za pisanje hipertekstualnih dokumenata. Naj~ce~s~te njihovo kori~stenje je stavljanje na Internet u obliku web-stranic~a, ali ideja hiperteksta (formatiranog teksta s mogu~tnostima povezivanja raznih dijelova tzv. linkovima) mo~ze se iskoristiti i u druge svrhe (dokumentacija, razni sustavi pomo~ti, pa ~cak i kvizovi i neke igre).
XHTML je nastao prebacivanjem HTMLa (prethodnog jezika za pisanje uglavnom web-stranic~a) u XML oblik (XML je op~teniti framework za definiranje raznih jezik~a u kojima se mogu razmjenjivati prili~cno raznoliki dokumenti), daju~ti mu time uniformnost i pravilnost XMLa, te ga osloba~daju~ti od raznih nestandardnih dodataka koje su mu godinama priljepljivali proizvo~da~ci popularnih browser~a (uglavnom Netscape, u zadnje vrijeme Microsoft).
Kao posljedica toga, XHTML je vrlo pravilan jezik, s puno stro~zim pravilima nego HTML 4, na primjer. Dobitak je puno uniformnija slika weba, jer znamo da ~te svaki browser koji se dr~zi standarda, prikazati na~su stranicu kako smo mi to zamislili.
XTHML dokument ima dva dijela, deklaraciju i tzv. osnovni element. Svaki element se sastoji od po~cetnog taga, zavr~snog taga, i sadr~zaja koji se nalazi izme~du. Po~cetni tag je ime elementa zajedno s tzv. atributima elementa, sve skupa odvojeno razmacima i zatvoreno u ~siljate zagrade: "<" i ">". Zavr~sni tag je ime elementa ispred kojeg se nalazi kosa crta "/", tako~der zatvoreno u ~siljate zagrade (prilikom pisanja zavr~snog taga ne navode se atributi). Na primjer, element "p" (paragraph, odnosno odlomak teksta) ima po~cetni tag "<p>", a zavr~sni "</p>".
Sadr~zaj elementa mo~ze, ovisno o tome kakav je to element, biti tekst, ili neki drugi elementi -- ili kombinacija. Tekst je jednostavno niz slov~a i drugih znakova, te tzv. znakovnih jedinic~a, koje mogu poslu~ziti za zapisivanje znakova kojih nema na tipkovnici, poput "☺", ili pak znakova koje ne mo~zemo direktno ubaciti u XTHML, poput "<" (jer bi se interpretirao kao po~cetak taga). Na primjer, "<p>Ovo je mali odlomak.</p>" je jedna instanca "p"-elementa. Njegov sadr~zaj je u ovom slu~caju samo tekst, "Ovo je mali odlomak."
Atributi imaju ime i vrijednost. Pi~su se kao "ime=vrijednost" gdje je ime neka rije~c, a vrijednost niz rije~ci odvojenih razmacima (mo~ze i samo jedna), zatvoren u navodnike (jednostruke, ', ili dvostruke, "). "Rije~ci" treba ovdje shvatiti malo ~sire nego kao samo nizove slov~a -- recimo, vrijednosti atributa mogu biti i brojevi, pa i stvari poput "75%". Na primjer, class='standout fancy external' je primjer jednog atributa. Ime mu je class, a vrijednosti su mu standout, fancy, i external. href="http://www.google.com" je tako~der jedan atribut, s imenom href, i vrijedno~s~tu http://www.google.com.
Spojiv~si to s gore nau~cenim, vidimo da je
<a class='fancy external'
href="http://www.google.com">Google Search</a>
primjer jednog XTHML elementa. To
je "a"-element (anchor), koji slu~zi za
povezivanje hipertekstualnih dokumenata. Njegov
sadr~zaj je tekst "Google Search", a atributi su mu
class (koji govori o dodatnoj klasifikaciji tog
elementa) i href (koji govori s kojim dokumentom ga
treba povezati). Dakle, ako gornji element stavite na
pravo mjesto u XTHML dokumentu,
dobit ~tete
potpuno funkcionalan link na Googleovu stranicu.
Znakovne jedinice po~cinju s &, a zavr~savaju s to~cka-zarezom (;). Izme~du pi~se ili ime (npr. "exist" za znak ∃), ili znak "#" nakon kojeg slijedi broj. Broj mo~ze biti decimalni, ili heksadecimalni (sa znamenkama 0..9 & a..f), s tim da se heksadecimalni brojevi pi~su s po~cetnim "x". Broj predstavlja poziciju tra~zenog znaka u Unicode rasporedu, koji je generalizacija obi~cnog ASCIIa. Naravno, ime je lak~se zapamtiti nego broj, no vrlo mali dio (samo 252) znakova ima znakovne jedinice s imenom u XTHMLu. Na primjer, "ℚ" ili "ℚ" je znakovna jedinica znaka s brojem 8474 (heksadecimalno 211a), koja se renderira kao "ℚ", standardna oznaka za skup racionalnih brojeva.