Hvala ti
jednoj I.
Kroz maglu, vidim te kako prilazi~s.
Stojim nepomi~cno. Spreman sam.
Tvoj pogled gleda kroz mene,
u dubine u kojima nisam ni znao da postojim.
A onda osmijeh. I poljubac
koji me ~cini tako laganim, tako prozirnim...
nisam ni slutio da ja to mogu.
Na~s dodir je tako prirodan, i kazuje mi, bar na trenutak,
tko zapravo jesi. I tko sam ja...
u mislima smo jedno.
Step by step, you lead me...
putom kojim nikada nisam pro~sao.
Prvi put mi je jasno ~sto zapravo namjeravam,
pa makar samo na nekoliko minut~a unaprijed.
Mo~zda nismo sami. Mo~zda ~te nas netko vidjeti ovdje.
Mo~zda ~te to utjecati na ono ~sto ostali misle o nama.
But I don't care anymore.
~Zivot je bogat.
Puno bogatiji nego ~sto to ~covjek u bilo kojem trenutku mo~ze zamisliti.
Do svakoga od nas do~ti ~te poruka, da nikad ne mo~zemo iskusiti sve,
~sto nas mo~ze ~cekati ve~t tu, iza ugla...
Tvoj obraz uz moj. Gorimo zajedno,
kroz zvijezde, kroz nebo, kroz no~t,
do svjetla, zasljepljuju~te ugodnog,
that's waiting for us at the end of the journey.
I ovdje smo! Jo~s uvijek -
i cijelo vrijeme smo samo tu bili,
samo nismo gledali na stvari tim o~cima, o~cima punim zvijezd~a.
Sad, na kraju, gledam te u o~ci. Napokon to mogu bez straha.
Tvoje usne su lagano otvorene, i podrhtavaju, ali ne govore.
"Zna~s, zar ne, da je ovo samo san?" "Da, znam.
I mo~zda vi~se ne ~zelim otvoriti o~ci."
And yet, my dear, I feel so perfect,
that I don't even mind.
Veky, san, 24./25. sije~canj 2003.