... s obzirom na to da je nas faks prilicno specijaliziran, moramo za vrijeme studija odslusati odredeni broj sati takozvanih drustveno-humanistickih kolegija (ima i o tome na mom webu:), izmedu ostalih, na Katolicko-bogoslovnom fakultetu. Nazalost, s obzirom na nasu lijenost, i poprilicnu natrpanost obvezama na nasem faksu, to "odslusavanje" se uglavnom svodi na odlazenje tamo jednom u semestru, po potpis (ie, potpis odredenog profesora u indeks, koji indicira da je doticni student "odslusao" kolegij).
I tako, jednog suncanog dana, odem ja s jos jednom kolegicom na KBF, po potpis iz "Granicnih pitanja religije i prirodnih znanosti". Naravno, kad smo vec tamo, ostanemo na predavanju. Covjek se raspricao o modernoj fizici, zakrivljenosti prostora, i slicnim forama, i na prvi pogled dosta dobro prica, ali kad malo bolje poslusas, vidis da se ipak radi o napamet naucenim recenicama, koje prezentira bez sireg razumijevanja (sto mu nije za zamjeriti, ipak je on primarno svecenik).
E sad, neki "dezurni postavljac pitanja" (od onih ljudi koji ne mogu reci da su bili na nekom predavanju ako nisu profesoru postavili bar jedno pitanje:) iz prve klupe se javi, i zapocne diskusiju o zakrivljenom prostoru, neeuklidskoj geometriji (ukratko, matematicki nacin opisivanja onog sto fizika zove "zakrivljeni prostor"), i slicnim stvarima... nas dragi profesor se znoji, odgovara naucenim recenicama kako najbolje zna, ali se vidi da mu bas i ne ide...
I u tom trenutku, covjeku padne na pamet "spasonosna" ideja... kaze: "Ja znam da ovaj kolegij slusaju i neki kolege s matematike i fizike. Takoder znam da oni zbog svojih obveza ne mogu biti na bas svim predavanjima (koji eufemizam:), ali ako je neki matematicar ili fizicar trenutno u auditoriju, bio bih mu zahvalan ako..."
Naravno, moja ruka je vec u zraku, a u glavi pripremam lekciju na slican nacin kao i onu koja je dovela do jednog od najvecih vatrometa na varazdinskom nebu;-).
Izadem ja tako pred auditorij, i potrosim covjeku prakticki cijelo predavanje:-) pricajuci o Lobacevskom, Riemannu, kvazi-raskolu izmedu Euklidovog milenijskog autoriteta i pozitivistickog "zdravog razuma", kartezijanskom modeliranju i dokazivanju hilbertovske egzistencije neeuklidskih prostora, "trokutima" kojima su svake dvije stranice paralelne, prenosenju jedinice duljine samo kao informacije... i hrpi drugih takvih stvari. I naravno, postanem instant-zvijezda. ~: Aplauzi, cestitanje, zahvaljivanje... i, naravno, potpis. ;-)
Nakon nekoliko mjeseci, kad sam vec prakticki zaboravio cijeli dogadaj, sretnu me u gradu dva covjeka i veselo me pozdravljaju... ja zbunjen, ljude apparently nikad vidio nisam... na kraju se ispostavi da su oni bili medu slusateljima "mog" predavanja na KBFu, i da je stvar postala prilicno prepricavan dogadaj kod njih...
No, najzanimljivija stvar: prof. Kusar sljedeci tjedan nije dosao na predavanje. Nakon nekih mjesec dana, procuje se da se covjek posvadao s biskupom, istupio iz svecenickog reda, i planira zenidbu. [~:] (Bio je i neki clanak u Jutarnjem o tome.) Nakon toga, vise nista nisam cuo o njemu. No ne sumnjam da se negdje bavi neeuklidskom geometrijom;-).
(Dobro, ovo zadnje je sala.) Racionalisti ce reci da je sve skupa samo slucajnost. Neka im bude. ~: