Hammer To Fall

[Disclaimer: Autori ovog ~clanka nisu odgovorni za bilo kakva o~ste~tenja Studomata, nastala kao posljedica inspiracije ovim tekstom... ili iz drugih razloga.
"Mi u Haag... NE idemo..."]

Kada je prije mnogo milijuna godina "u desetorazrednoj galaksiji, na sedmorazrednom planetu" malo bi~te po imenu ~covjek do~slo na ideju da izmisli ~ceki~t, nije ni sanjalo kakve ~te sve primjene do~zivjeti njegov izum, i kako ~te igrati va~znu ulogu u ~zivotima jo~s manjih, obi~cnih studenata.

Sje~tanje na tog malog ~covjeka o~zivi svakog vru~teg dana na gradili~stu (bau~steli), kada ga se sa sjetom prisjete oni koji su doti~cnim izumom dobili po prstima. Malom ~covjeku su sigurno dra~ze reminiscencije dje~caka koji zakucavanjem svog prvog ~cavla dobiju osje~taj mu~skosti, va~znosti i nepobjedivosti. Drage su mu i uspomene koje u njemu probudi samo njemu znana asocijacija ~ceki~ta preko suda~cke halje s poznatim do~zivljajima tipa "plesanja po stolicama na Thompsonovom koncertu", ili pak onih tipa "Mister Milo~sevik, vud ju pliz ~sat jor f*kin mauth"...

Ali jedno je sigurno: najve~te pohvale na~sem malom ~covjeku s po~cetka pri~ce (ako ga se jo~s sje~tate) jesu, i zauvijek ~te biti upu~tivane od strane studenata jednog fakulteta ~cije ime ni oni vi~se ne znaju, ispred jednog od onih ~cud~a tehnike kojima vi~se ni oni ne znaju pravo porijeklo (a mnogi ni svrhu, uguravaju~ti u njega Xice, kreditne i telefonske kartice, pa ~cak i neke ~su~stave komadi~te papira), koji se uglavnom me~du veselim studentima zove magi~cnim imenom bank^H^H^H^Hstudomat.

Subota: party (uzrok nepoznat, a i nikoga ba~s nije bilo previ~se briga)
Nedjelja: glavobolja (uzrok: party)
Ponedjeljak: panika (uzrok: ne, nije glavobolja, ve~t jednostavna ~cinjenica da postoje ispitni rokovi, od kojih je jedan pao upravo u utorak nakon tog nesretnog vikenda)
Jedino rje~senje: pravo na faks, u referadu, "boljela me glava", "ja bih odjavio...", "razred taj i taj...", "ime & prezime", "hvala lijepo i ~denja - ~denja"...
Da, naravno... u dobra stara vremena, tako se to radilo.
Eeee... a danas...

Danas postoji magi~cna sprava imena studomat. Koja radi sve ~sto su dosad radile tetice u referadi (dobro, dobro... ne ba~s sve, ali...). Tako bar ka~zu. Odnosno, radila bi vjerojatno ona sve to, mo~zda i bolje... kad bi radila. Na~zalost, na ekranu je tu~zno obje~sen dialog box s porukom tipa "Connection to the database could not be established.
Please verify that it's not snowing outside." (ili tako ne~sto).

Trebalo je vidjeti lice na~seg gorespomenutog glavoboljca, dok je ~citao doti~cnu poruku, i razmi~sljao ho~te li trebati ili u~citi u zadnji ~cas ("o, ne, ne opet", kako bi rekla dobro poznata petunija), ili objasniti svojima kako je dospio na jo~s jednu "komisiju" ("Ali mama, ovaj put stvarno nisam ja kriv" po~cinje ~cak i njemu zvu~cati ve~t malo neuvjerljivo). ~Sto ~te, kamo ~te, lupi on sebe tako jednom u glavu, lupi dvaput, ni~sta ne poma~ze. Lupi njega - poma~ze! Magi~cna sprava odjednom, bez ikakvog prethodnog upozorenja, proradila kao da ni~sta nije ni bilo. A 5ica mu se smije~si. Naravno, ne petica iz ispita - tko bi ve~t sad na to mislio - ve~t "Petica", sportska emisija koju ne bi propustio ni zbog puno "va~znijih" razloga... (The rest is history.)

I zato, dragi moji: ako ~zelite ubudu~te da vas ne boli ni glava ni ruka, odajte po~cast onom na~sem malom ~covjeku s po~cetka pri~ce, i na svaki susret s magi~cnom spravom jo~s magi~cnijeg imena ponesite izum koji zlata vrijedi - ~Ceki~t.