Vise stranica u jednoj

Koristenjem okvira (frames) mozemo prikazati vise od jedne stranice u istom prozoru browsera. Za to sluze tagovi <frameset> i <frame>. Recimo da zelimo prikazati tri stranice "page1.html", "page2.html" i "page3.html" unutar jedne stranice "page4.html". Tada bi te tri stranice napisali kao i obicno, a unutar stranice "page4.html" koristenjem taga <frameset> odredili podjelu koliki ce i koji dio stranice "page4.html" zauzimati svaka od tri stranice. Koristenjem taga <frame> ubacili bi stranice na njihovo mjesto.

Stranica s okvirima cesto moze biti prikazana lose i nefunkcionalno na razlicitim racunalima (neki browseri uopce ne podrzavaju okvire), bitno ju je teze administrirati, gotovo ju je nemoguce ispravno ispisati na printeru, pa upotrebu okvira treba izbjegavati. Slican efekt uz vecu sigurnost i jednostavnost mozemo postici koristenjem tablica i djeljenjem stranice na taj nacin.

Ukoliko zelite znati vise o okvirima i njihovoj upotrebi, pogledajte ovdje.

<font> tag

Koristenjem taga <font> mozemo specificirati velicinu slova (atribut size), tip slova (atribut face) i boju teksta (atribut color) za svaki dio teksta koji pozelimo. Primjer upotrebe:

<p>
<font size="2" face="Verdana">
Ovo je odlomak ciji sadrzaj je pisan fontom tipa "Verdana" i velicine 2.
</font>
</p>

Atributi taga <font> i njihova upotreba:

Atribut face je osobito nezgodan za upotrebu, jer se specificirani tip fonta mora nalaziti na racunalu korisnika koji gleda stranicu. Ukoliko tog tipa nema, browser ce koristiti defaultni font (Times New Roman, velicine 3). Neki uobicajeni fontovi (tj. vrijednosti atributa face): verdana, Mistral, Comic Sans MS, courier, helvetica, arial, cursive, monospace, fantasy, sans-serif, serif.

Kod izbora fontova treba biti oprezan ukoliko se namjerava koristiti hrvatske znakove - mnogo fontova ih ne podrzava.

Iako je tag <font> cesto koristen, ipak bi ga trebalo izbjegavati. Jedan od razloga je sto nam je defaultni font u vecini slucajeva dovoljan, no postoji puno vazniji razlog. Originalno, HTML nije trebao sadrzavati tagove za formatiranje dokumenata (tj. za boju, font i slicno). Namjera je bila da HTML tagovi samo definiraju sadrzaj dokumenta, kao sto su tagovi <p> (tekst u odlomku), <h1> (tekst naslova) i slicno, a da se browseru ostavi kako ce taj sadrzaj prikazati. Dodavanjem tagova kao sto je <font> i raznih atributa za boje poceli su veliki problemi za web developere. Tipicno, oni su imali posla sa velikim kolekcijama od mnogo web stranica koje su sve morale slijediti isti stil naslova, boje i slicno. Dodavati sve te informacije uvijek iznova na sva potrebna mjesta nije bas jednostavan proces, lako dolazi do greski i propusta. U novoj verziji HTML-a (HTML 4.0) svo formatiranje (znaci informacije o boji, tipu fonta, velicini slova) moze se izdvojiti iz dokumenta i zapisati u jedan posebni dokument (style sheet, ekstenzija .css). Tada se samo taj style dokument poveze s web stranicama, i sve imaju isto formatiranje bez da se ista vise mora mjenjati u kodu.

Takav vanjski style dokument (external style sheet) prikladan je kada se ocekuje da cemo raditi mnogo web stranica sa istim stilom. Medjutim za nase potrebe dovoljno je kompromisno rjesenje - koristit stilove ali unutar dokumenta (internal style sheet). Za to nam treba atribut style. Dakle, ispravan i bolji nacin za definirati boju, velicinu i font:

<p style="font-family:verdana;font-size:80%;color:green">
Ovdje ide neki tekst. Biti ce zelene boje i tipa verdana. Biti ce i malo manji nego uobicajeno.
</p>

Tko zeli nauciti koristiti i vanjske style-ove, moze posjetiti css tutorial.