Fernando Pessoa
- hrvatski prijevod: Mirko Tomasović -
Fernando Pessoa (ortonim), Alberto Caeiro, Álvaro de Campos, Ricardo Reis (heteronimi)
Fernando Pessoa
Hinitelj je pjesnik pravi.
Hini tako cjelovito,
da bol hineć pretpostavi,
bol što ćuti stanovito.
Čitatelji neprestano
ćute kroz bol dok čitaju,
ne to dvoje njemu dano,
neg tek ono što nemaju.
Sred tračnice tako kružne,
zabavljajuć razum time,
vrti mal se vlak na uže,
a njemu je srce ime.
____o00o___o00o____
Bog ne posjeduje jedinstvo
a kako da ga ja posjedujem.
(24. VIII 1930.)
____o00o___o00o____
Na pol puta vijek se gubi
sve što mislim čim se bavim.
Kada ljubim, Beskraj ljubim,
niš ne vrijedi što god pravim.
Kakva me mučnina hvata
kad promatram to što činim!
Duša čista i bogata,
a ja nalik izmetini
mora po kom pliva svuda
drugog mora triješće lako...
Razmišljanjâ ili žudnjâ?
Ne znam i znam i te kako.
(13. IX 1933.)
____o00o___o00o____
Alberto Caeiro
XIX
Kad mjesečina obasjava travnjak,
ne znam na što me podsjeća...
Na glas stare služavke
koja mi je kazivala vilinske bajke.
I kako je Majka Božja u ruhu prosjakinje
izlazila noću na putove
da priteče u pomoć zlostavljenoj djeci.
Kad ne mogu više u to vjerovati,
ta zašto mjesečina obasjava travnjak?
____o00o___o00o____
Álvaro de Campos
Dva izvatka iz oda
(svršeci dviju oda, naravno)
I.
Dođi, Noći drevna i istovjetna,
Noći, Kraljice svrgnuta prije rođenja,
Noći po unutarnjoj srodnosti jednaka tišini, Noći
sa zvijezdama, kratkotrajnim zlatnim zrncima,
u svojoj odori nakićenoj Beskrajem.
Dođi nezamjetno,
dođi polagano,
dođi sama, svečana, opuštenih ruku
uz bokove, dođi
i smjesti daleke gore uz obližnje drveće,
pretopi u jedno svoje polje sva polja što ih vidim,
pretvori planinu u komad svojeg tijela,
izbriši sve njezine različnosti što ih izdaleka razabirem,
sve staze što se po njoj veru,
sva raznovrsna stabla što je izdaleka čine zeleno-tamnom,
ostavi samo poneko svjetlo tu i tamo,
u neodređenoj razdaljini i tmurno zamagljenoj,
u razdaljini što naglo biva nepremostivom.
[...]
Dođi i ljuljuškaj nas,
dođi i miluj nas,
poljubi nas lagano u čelo,
toliko tihano da cjelov ćutimo
možda samo po promjeni u duši
i po stanovitu jecaju što se milozvučno izvija
iz najdavnijeg predjela nas samih,
[...]
____o00o___o00o____
[...]
Stoga mi budi majčinska, o noći spokojna...
Ti koja grabiš svijet svijetu, ti što si mir,
ti što ne postojiš, što si odsuće svjetlosti, ništa drugo,
ti što nisi stvar, mjesto, bivstvo, život,
Penelopa s platnom, sutra potrganim, s tvojim mrakom,
nestvarna Kirka grozničavih, bezrazložnih tjeskoba,
dođi mi, o noći, pruži mi ruke,
i budi svježina i melem, o noći, na mojem čelu...
[...]
Ćutjeti sve na sve načine,
živjeti sve sa svih strana,
biti ista stvar u svim mogućim oblicima u isto vrijeme,
ostvariti u sebi čovječnost svih trenutaka
u samo jednom trenutku, rasplinutu, rasipnu, potpunu i daleku...
[...]
Umnožih se da bih se ćutio,
da bih mogao ćutjeti sebe, bilo mi je potrebno ćutjeti sve,
prelio sam se, samo učinio da iscurim,
razodjenuo, odao,
i u svakom je kutku moje duše žrtvenik različitom bogu.
[...]
Ćutjeti sve na sve načine,
imati sva mišljenja,
biti iskren protusloveći sebi svake minute,
ne militi se samu sebi u svoj sloboštini duha,
i ljubiti stvari kao Boga.
[...]
Ja, naposljetku, koji sam stalan dijalog,
preglasan, nerazumljiv, gluha noć na tornju,
kad se zvona lagano njišu, a da ih nitko ne dira
i kad se pati od spoznaje da sutra treba odživjeti život.
[...]
ćutim da je ostalo izvan moje mašte sve što žuđah,
da mi je, makar bijah žudio sve, sve izmaklo.
____o00o___o00o____
[...]
Da barem imam neku vjeru!
Primjerice, u onaj kumir
što je stajao, ondje, u kući, donesen iz Afrike.
Bio je veoma ružan, bio je veoma nakazan.
Ali je imao u sebi boštvo svega u što se vjeruje.
Kad bih mogao vjerovati u nekog kumira -
Zeusa, Jehovu, Čovječanstvo -
bilo koji bi odgovarao,
jerbo što je sve nego ono što mi mislimo o svemu?
[...]
(16. VI 1934.)
____o00o___o00o____
Ricardo Reis
Ode
Da budeš velik, budi čitav: ništa svoje
ne pretjeruj, ne isključi.
Budi sav u svakoj stvari. Stavi ono što si
i u najmanje što činiš.
Tako nad svakim jezerom sav mjesec sjaje,
jerbo živi na visini.
____o00o___o00o____
