Vjeran Hari redoviti je profesor u trajnom zvanju. Svoj radni vijek proveo je na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bio je nastavnik i istraživač u području numeričke matematike, teorije matrica i matričnih algoritama. Njegov znanstveni rad obuhvaća razvoj i analizu matričnih algoritama, s posebnim naglaskom na iterativne metode za rješavanje problema vlastitih vrijednosti. Ubraja se među istaknute znanstvenike u području numeričke linearne algebre i jedan je od najpoznatijih svjetskih eksperata za dijagonalizacijske metode.
Rođen i školovan u Zagrebu, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u V. gimnaziji, nakon čega je 1968. godine upisao studij matematike na Matematičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Tijekom studija istaknuo se akademskim uspjehom te je 1971. godine nagrađen Nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1973. godine s temom iz numeričkog rješavanja parcijalnih diferencijalnih jednadžbi, čime je započeo svoj dugogodišnji interes za numeričke metode.
Nakon diplome zapošljava se na Matematičkom odjelu PMF-a, gdje kontinuirano radi od 1975. godine. Akademski je napredovao kroz sva nastavna zvanja: od asistenta, preko docenta (1985.) i izvanrednog profesora (1989.), do redovitog profesora (1996.), a od 2000. godine u trajnom zvanju. Poslijediplomski studij završava u Zagrebu, gdje magistrira 1980. godine, dok doktorat znanosti stječe 1984. na Sveučilištu u Hagenu u Njemačkoj, pod mentorstvom prof. K. Veselića. Njegova doktorska disertacija bavila se cikličkim Jacobijevim metodama za generalizirani problem svojstvenih vrijednosti, što je postavilo temelj za njegov kasniji znanstveni rad.
U svojoj karijeri ostvario je značajnu međunarodnu suradnju. Akademsku godinu 1989./1990. proveo je kao gostujući profesor na University of Kansas u Sjedinjenim Američkim Državama, a nakon toga boravio je kao gost istraživač 45 dana University of Minnesota te kasnije na University of Missouri at Kansas City. Održao je pozvana predavanja na institucijama poput Argonne National Laboratory, Army High Performance Computing Research Center of the University of Minnesota, čime je dodatno potvrdio međunarodnu prepoznatljivost svog rada. Tijekom karijere sudjelovao je na brojnim međunarodnim konferencijama i znanstvenim skupovima te aktivno doprinosio organizaciji i radu znanstvenih zajednica.
Znanstveni opus profesora Harija obuhvaća više od 65 objavljenih radova, od kojih je značajan broj objavljen u vodećim međunarodnim časopisima iz područja numeričke matematike i linearne algebre. U vrlo kvalitetnim časopisima sa liste SCIE (Q1 i Q2) i Current Contents ima 13 samostalnih radova u ukupnom broju od 363 stranice, dok radova sa jednim koautorom ima 21 koji kumulativno broje 480 stranica. Njegovi radovi citirani su u relevantnim znanstvenim monografijama i bazama podataka, a bave se teorijskim i numeričkim aspektima matričnih algoritama, uključujući njihovu konvergenciju, asimptotsku brzinu i visoku relativnu točnost. Posebno se ističe njegov doprinos razvoju i analizi Jacobijevih metoda kao i njihovih varijanti za razne probleme vlastitih vrijednosti.
Kao voditelj znanstvenih projekata, sudjelovao je u realizaciji mnogih istraživačkih inicijativa. Bio je voditelj 6 znanstvenih projekata i jednog projekta primjene informatičke tehnologije, a također bio je suradnik na nekoliko projekata. Njegov rad u tom području pridonio je razvoju istraživačke infrastrukture i jačanju znanstvene suradnje unutar i izvan Hrvatske. Dugogodišnji je član relevantnih stručnih društava, uključujući Hrvatsko matematičko društvo, američko matematičko društvo SIAM i njemačko GAMM. Redovito sudjeluje u recenzentskom procesu za vodeće međunarodne časopise.
U nastavnoj djelatnosti istaknuo se kao iznimno aktivan i predan nastavnik. Tijekom karijere predavao je velik broj kolegija na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini, pokrivajući teme iz linearne algebre, numeričke analize i specijaliziranih područja matrične teorije i matričnih algoritama. Pritom je održao samo na Poslijediplomskom, kasnije Doktorskom studiju 22 različitih kolegija. Mentorirao je 45 diplomskih radova, 7 znanstvenih magistarskih radova i 3 doktorske disertacije. Kroz postdiplomski Seminar za numeričku matematiku i znanstveno računanje, koji je osnovao sa profesorom Emilom Coffouom, vrlo aktivno je sudjelovao u razvoju mladih istraživača. Njegovi ponajbolji studenti imaju uspješne akademske karijere, česti su gosti na međunarodnim institucijama i konferencijama što dodatno potvrđuje kvalitetu njegova mentorstva.
Sa društvenog aspekta, njegovo najznačajnije djelo je pionirska uloga u razvoju numeričke linearne algebre na Sveučilištu u Zagrebu, a preko svojih studenata i u cijeloj Hrvatskoj. Tako danas u Zagrebu, Splitu i Osijeku imamo svjetski poznate znanstvenike u području matrica i matričnih algoritama. Oni imaju svoje znanstvene projekte i timove mladih istraživača. To područje numeričke matematike i dalje je u snažnom razvoju kako zbog pojave novih generacija računala (kvantna računala i razne arhitekture paralelnih računala), tako i zbog mngobrojnih novih modela primjenjene matematike koji se numerički rješavaju matričnim algoritmima.
Osim znanstvenog i nastavnog rada, profesor Hari obnašao je niz administrativnih i stručnih funkcija. Bio je kroz nekoliko mandata predstojnik Zavoda za numeričku matematiku i računarstvo i član Matičnog povjerenstva za matematiku. Njegov doprinos razvoju Sveučilišta u Zagrebu ogleda se i u unapređenju kvalitete nastavnih programa kroz rad u Odboru za osiguravanje kvalitete sveučilišta.
Za svoj znanstveni rad i doprinos struci dobio je nekoliko priznanja, među kojima se ističe Godišnja državna nagrada za znanost. Njegov kontinuirani znanstveni i nastavnički angažman, zajedno s međunarodnom prepoznatljivošću i utjecajem, čine ga važnim predstavnikom hrvatske matematičke zajednice.