[Prethodna tema]   [Sljedeća tema]

5.2. Grupa E(Fq)

Sada ćemo reći nešto o najvažnijim svojstvima eliptičkih krivulja definiranih nad konačnim poljima. Krenimo s jednim primjerom.

Primjer: Promotrimo eliptičku krivulju

E :     y2 = x3 + x + 3

nad poljem F7.
Odredimo elemente grupe E(F7). Uočimo da su 0, 1, 2 i 4 svi kvadrati u polju F7. Uvrštavamo x = 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6 u jednadžbu krivulje E, te dobivamo redom jednadžbe y2 = 3, 5, 6, 5, 1, 0, 1 u F7. Zaključujemo da samo za x = 4, 5 i 6 pripadne jednadžbe imaju rješenja. Konačno dobivamo da je E(F7) = {O, (4,1), (4,6), (5,0), (6,1), (6,6)}.
Odredimo sada strukturu grupe E(F7). Uzmimo točku P = (4,1) i izračunajmo njezine višekratnike. Imamo:

x([2] P) = 0 - 8 = 6,     y([2] P) = - 1 + 0 = 6,
x([3] P) = ((6 - 1)/(6 - 4))2 - 4 - 6 = (5 * 4)2 - 10 = 5,
y([3] P) = - 1 + (4 - 5)(6 - 1)/(6 - 4) = 0,
[4] P = (6,1),     [5] P = (4,6),     [6] P = O.

Dakle, E(F7) je ciklička grupa reda 6, a točka P joj je generator.


Neka je E eliptička krivulja nad konačnim poljem Fq. Postavlja se pitanje što se općenito može reći o grupi E(Fq). Jasno je da za broj elementa na eliptičkoj krivulji vrijedi #E(Fq) <= 2q + 1. Naime, imamo jednu točku u beskonačnosti, a pored toga svakom od q mogućih x-eva odgovaraju najviše dva y-a. No, samo pola elemenata od Fq imaju kvadratni korijen (to su točno oni elementi koju su oblika g2n, gdje je g generator grupe Fq*), pa možemo očekivati da će broj #E(Fq) biti približno jednak q + 1. Ovo razmatranje je precizirano u sljedećem važnom teoremu.

Teorem: (Hasse)

|q + 1 - #E(Fq)| <= 2 korijenq

Veličina t definirana sa #E(Fq) = q + 1 - t naziva se Frobeniusov trag od E u q. Prema Hasseovom teoremu je |t| <= 2 korijenq.

Za eliptičke krivulje nad Fp tvrdnja Hasseovog teorema je najbolja moguća, u smislu da za svaki prirodan broj n iz intervala (p + 1 - 2 korijenp, p + 1 + 2 korijenp) postoji eliptička krivulja reda n. Štoviše, unutar manjeg intervala (p + 1 - korijenp, p + 1 + korijenp) redovi su gotovo uniformno distribuirani. Ova činjenica je jako važna za neke od primjena eliptičkih krivulja, kao što faktorizacija velikih prirodnih brojeva, te dokazivanje prostosti.

Napomenimo da računanje reda grupe E(Fq) za velike brojeve q nije sasvim jednostavan problem. Prvi polinomijalni algoritam za računanje #E(Fq) dao je Schoof 1995. godine. Broj operacija u tom algoritmu je bio O(log8q). Kasnije su Atkin i Elkies poboljšali Schoofov algoritam, tako da se danas broj #E(Fq) može efikasno izračunati za brojeve q s do 500 znamenaka.

Pretpostavimo sada da imamo eliptičku krivulju E zadanu nad Q. Bez smanjenja općinosti možemo pretpostaviti da su joj koeficijenti cjelobrojni. Stoga za svaki prosti broj p možemo promatrati ostatke tih koeficijenata pri djeljenju s p. Na taj način ćemo dobiti krivulju nad Fp koja će biti eliptička ukoliko je nesingularna, a to će biti ukoliko p ne dijeli diskriminantu D od E. Podsjetimo se da je jedno od važnih pitanja vezanih uz eliptičke krivulje nad Q određivanje njihovog ranga. Jedna od najpoznatijih i najvažnijih slutnji u matematici jest Birch - Swinnerton-Dyerova slutnja koja povezuje rang eliptičke krivulje nad Q s brojem točaka na toj istoj krivulji kad se ona promatra nad konačnim poljem Fp. Ugrubo rečeno, za eliptičku krivulju velikog ranga bi brojevi #E(Fp) trebali biti relativno veliki za mnogo prostih brojeva p. Preciznije, produkt (#E(Fp) / p), gdje se produkt uzima po svim prostim brojevima p koji ne dijele diskriminantu, a manji su od realnog broja X, je proporcionalan sa (log X)r, gdje je r upravo rang krivulje E. Još preciznija formulacija Birch - Swinnerton-Dyerove slutnje je preko tzv. L-funkcija, te kaže da je rang jednak redu nultočke jedne analitičke funkcije koja se definira pomoću brojeva #E(Fp).

Za razliku od slučaja eliptičkih krivulja nad Q, gdje je otvoreno pitanje koji su sve rangovi mogući, u slučaju polja Fq poznato je da je pripadna grupa ili ciklička ili produkt dvije cikličke grupe. Preciznije, vrijedi

E(Fq) = Zd × Ze,

gdje d | e i d | q - 1 (što uključuje i mogućnost da je d = 1).


U dosadašnjim razmatranjima, mi smo se uglavnom ograničili na eliptičke krivulje nad poljima karakteristike različite od 2 i 3. Međutim, kako su za primjene u kriptografiji od velike važnosti eliptičke krivulje nad konačnim poljima karakteristike jednake 2, sada ćemo reći nešto o njima.

Svaka eliptička krivulja nad poljem Fq, gdje je q = 2m, može se transformirati u jedan od sljedeća dva oblika y2 + cy = x3 + ax + b ili y2 + xy = x3 + ax2 + b. Međutim, krivulje prvog oblika su tzv. supersingularne krivulje, koje nisu, iz razloga koje ćemo kasnije objasniti, od interesa kod primjene u kriptografiji. Stoga se možemo usredotočiti na krivulje drugog oblika. Pritom je b proizvoljan ne-nul element iz Fq, dok za a imamo samo dvije bitno različite (koje daju neizomorfne krivulje) mogućnosti: a = 0 ili a = gama, gdje je gama neki fiksirani element iz Fq sa svojstvom da je Tr(gama) = gama + gama2 + gama4 + ... + gama2m-1  = 1. Ako je m neparan, onda možemo uzeti da je gama = 1.

Navedimo još formule za zbrajanje točaka na eliptičkoj krivulji zadanoj jednadžbom y2 + xy = x3 + ax2 + b nad poljem karakteristike 2. Ako je P = (x1, y1) i Q = (x2, y2), onda je

-P = (x1, x1 + y1),
x(P + Q) = ((y2 + y1) / (x2 + x1))2 + (y2 + y1) / (x2 + x1) + a + x1 + x2,
y(P + Q) = y1 + x(P + Q) + (x1 + x(P + Q)) (y2 + y1) / (x2 + x1),

x([2]P) = ((x12 + y1) / (x1))2 + (x12 + y1) / (x1) + a,
y([2]P) = y1 + x([2]P) + (x1 + x([2]P)) (x12 + y1) / (x1).


Zadatci:

  1. Neka je eliptička krivulja E zadana jednadžbom y2 = x3 - x. Odredite #E(Fq) za q = 3, 5, 7, 9, 11.

  2. Prema Hasseovom teoremu, red grupe eliptičke krivulje nad poljem F5 je jedan od brojeva n = 2, 3, ... , 10. Za svaki od mogućih n-ova, pronađite jednu eliptičku krivulju nad F5 čiji je red upravo jednak n.


[Prethodna tema]   [Sljedeća tema]
Web stranica seminara Andrej Dujella - osobna stranica