Pitaju me zašto pjevam
o tom moru, buri, jugu
govore mi kako sanjam
obećanu zemlju drugu

Govore mi da se trgnem
dok je vrijeme, dok se može
k'o da mogu isprat kiše
onu davnu sol sa kože

Vidim jata onih istih ptica
istu zvijezdu previsoku
opet živi stotinama lica
Dalmacija u mom oku

Znam da nije bila samo moja
možda sam u snu duboku
ali živi stotinama boja
Dalmacija u mom oku

Govore mi čemu priče
ljudi drugi život žive
odvezane sve su barke
i brodovi s tvoje rive

Ali negdje zvona zvone
i skidaju ljudi kape
i dok dječji plač se čuje
sastaju se nove klape

Vidim jata onih istih ptica ...
Znam da nije bila samo moja ...

Tamo gdje val ljubi moj kamen
tamo gdje rođen sam ja
tamo cu doć i baciti sidro
nemirnog života mog
reka sam ja nema tu sriće
sine moj, vrati se ti

Nije u soldima sve
neka te tu kraj mene
sva u zlatu nek sja
mati Dalmacija
Nije u soldima sve ...

Nosi me olujno more, grize me sol
i svako svitanje zore nova je bol
gorko je vino zbog tebe
što pijem ga ja

Tamo gdje val ljubi moj kamen
tamo gdje rođen sam ja
tamo cu doć i baciti sidro
nemirnog života mog
reka sam ja nema tu sriće
sine moj, vrati se ti

Nije u soldima sve ...

Jedne će se noći lude
zapaliti u nama vatre
čudit će se moje vale
kako zanos nosi ljude

Srce jednom mora planut'
za sav život, za sve dane
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit' naše lađe

Zasjat će palaci, antike, tarace
ćakulat će sjore, zie graciane
svi oriđinali i sve karampane
hodit će na feštu za nas Kotorane

Ali kada nakon slavlja
opet dođu noći duge
divne, plave moje vale
znat će tješit' svoje ljude

Srce jednom mora planut' ...

Zasjat će palaci, antike, tarace ...

Sa dragom kod četiri kantuna
kroz tihu varoš proći bi zna
na rivu ili uz Donat stari
dok tiho, tiho sniva Zadar grad

Ali vrime neumorno ide
i ja san mora na drugu stranu poć'
da mi je sada sa mojom klapom
zapivat' tiho za laku noć

Kalelarga, Kalelarga
Kalelarga, moja radosti
tu san proveo najljepse dane
moje mladosti
Kalelarga, Kalelarga ...

Sa dragom kod četiri kantuna
kroz tihu varoš proći bi zna
na rivu ili uz Donat stari
dok tiho, tiho sniva Zadar grad

Lipi moj grade, uvik te se sitin
i pismu ovu poklanjam ti ja
neka je mladost zapiva s tobon
kada već ne mogu ja

Kalelarga, Kalelarga ...

Di si stari prijatelju, sidi kraj mene
vidija sam ljubav tvoju noćas bez tebe
ne govori ništa na nju, ja još volim je
ne diraj mi ljubav moju, ne mogu bez nje

Ne diraj moju ljubav, ne diraj moju bol
previše je suza bilo u životu mom
da vrime rane lići, ne mirim se sa tim
znam da samo ona može moju sriću vratiti

Imao sam i ja ljubav, bila mi je sve
još i danas tesko mi je kada sitin se

Ne diraj moju ljubav, ne diraj moju bol ...

Preko polja kroz sjećanje ide
kršan covik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka

Čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu

Poštenim putem ići bit ce teško, znaj
al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

Poštenim putem ići bit ce teško, znaj
al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore ...

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jače od oluje
da me dida još jedanput čuje

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore ...

Šoto voče piva klapa
u to gluvo litnje doba
i prolazi ispod škala
di se suši tvoja roba

Do pergula riči lete
pun se misec smije gradu
ti se dizes iz kočete
da poslušaš serenadu

S ponistre se vidi Šolta
piva klapa ispo' volta
u daljini svitle koče
piva klapa šoto voće

Ti se ozires po sobi
slika je na kantunalu
oneg ča ga more odni
u daleken fortunalu

Opustila davno riva
zatvoreni su portuni
ispo' volta klapa piva
tvoji mirišu lancuni

Tiho razmičeš koltrinu
zrila si ka litnje voće
o jubavi i o vinu
piva klapa šoto voše

S ponistre se vidi Šolta
piva klapa ispo' volta
u daljini svitle koče
piva klapa šoto voče

Niko neće te kaštigat'
kad bi skinila korotu
žalost će te svu deštrigat'
a još moreš dat' lipotu

S ponistre se vidi Šolta
žmiga svitlo ispo' volta
u po' bota kada pasa
piva klapa ispo' glasa

Da je meni s tobon kroz pasike
samo jednon sottobrazzo proć'
svi bi znali da si moja vila
svi bi znali da ćeš za me poć'

Kad te vidin, kad te pozdravin
kad me boli, odma' ozdravin
bez tebe san ruža uvela
samo tebe volin ja
Kad te vidin, kad te pozdravin ...

Da je meni s tobon sve nedi'je
priko mosta o' Čiova proć'
svi bi znali, drag mi ni'ko nije
svi bi znali da cu za te poć'

Kad te vidin, kad te pozdravin ...
Kad te vidin, kad te pozdravin ...

Kud plovi ovaj brod
kud ljude odnosi
i da li itko zna
što more sprema

Kud vodi ovaj put
kojim smo krenuli
od svega samo znam
povratka nema

Na moru ljubavi
i na pučini sna
u plavom beskraju
uvijek ostat cu ja
Na moru ljubavi ...

Kud plovi ovaj brod
sto srce odnosi
taj put je tako dug
al' luka nema

Na moru ljubavi ...
Na moru ljubavi ...

Toliko prelipi priča pričat si zna
tu san upoznala svit
a bila san mala
i ne znan da l' san rekla ti fala
za tajne ča san otkrila ja

O, nono, nono, nono
dobri moj nono
sve manje ljudi znan ča
nalik su na te

O, nono, nono, nono
dobri moj nono
al' srice o kojoj si priča
i ljubavi za te
uvik znaj bit će u srcu mom

Reka si, sićan se dobro
i glasa tvog
život je spleten od tuge
i od veselja
i pamti, uvik puni smo želja
al' malo se ostvari od tog

O, nono, nono, nono ...

Usred tišine grada
i usnule ljepote
tiha se čuje gitara
la musica di notte

Ako si pošla spavat
bila ti laka noć
družina naša s pjesmom
zakantat će ti doć'

Otvori tada prozor
i slušaj naše note
o ljubavi ćemo pjevat
la musica di notte
Otvori tada prozor ...

Usred tišine grada ...
Ako si pošla spavat ...
Otvori tada prozor ...
Otvori tada prozor ...

Svake noći za te Boga molim
pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
ja te volim ka i mati dite
Croatio iz duše te ljubim
ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
što mi uvik priča ćaća
nemoj sine nikud ići
tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
kapja vina, zrno soli
nek ti kušin bude stina
al' Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
svirat će ti moje mandoline
svaku stopu ove zemlje ljubi
kad odrasteš voljeni moj sine
svaku stopu ove zemlje ljubi
kad odrasteš voljeni moj sine

Još se sićam onih riči ...
Nek te rani kora kruva ...

Lađe koje odlaze
odnose toplo ljeto s našeg otoka
odnose zadnje nade, tebe nema tu
a kiše dolaze

Prozor prema zalazu
u mislima tvoj lik, sonate i Chopin
a vjetrovi sa juga sjetno pričaju
o jednoj ljubavi što umire

Dok plaču krošnje starih borova
zovem te krikom, gubim glas
sa druge strane našeg prozora
rađa se novo svitanje, a nema nas

Lađe koje odlaze

Prozor prema zalazu

Dok plaču krošnje starih borova
zovem te krikom, gubim glas
sa druge strane našeg prozora
rađa se novo svitanje, a nema nas
A nema nas

Kažu da ljubiš nekog boema
skitnicu neku da druga si žena
a ja sam skoro evo lud od tvoga otrova
i molim se pred ikonom svetom ljubavi moja
a ja sam skoro evo lud od tvoga otrova
i molim se pred ikonom svetom ljubavi moja

Ja poželim noćas oči boje lavande
i bisere njene što ih usnama skriva
vrati mi Bože oči boje lavande
jer sutra će kiše isprati sve, isprati sve
jer sutra će kiše isprati sve, isprati sve

Mjeseca srebro i sunca sjaj
tuga i bol nek idu u raj
sanjao sam kako letiš u krilu anđela
sad je i Bog na tvojoj strani ljubavi moja
sanjao sam kako letiš u krilu anđela
sad je i Bog na tvojoj strani ljubavi moja

Ja poželim noćas oči boje lavande
i bisere njene sto ih usnama skriva
vrati mi Bože oči boje lavande
jer sutra ce kiše isprati sve, isprati sve
Ja poželim noćas oči boje lavande ...

Nisi mi puno dao živote
ne pada teško rastanak naš
tako je malo bilo ljepote
jer nisi htio da sreće mi daš

Nisi mi puno dao živote
nesretnu ljubav, suze i nju
nisam je mogao dijelit sa drugim
njega sad nema i zato sam tu

Sutra mi sude zbog ljubavi lude
vjetar nek nosi sve u dim
samo mi zadnju ispuni želju
ne daj mi da joj, ne daj mi da joj
ne daj mi da joj oprostim

Nisi mi puno dao živote
nesretnu ljubav, suze i nju
nisam je mogao dijelit sa drugim
njega sad nema i zato sam tu

Sutra mi sude zbog ljubavi lude ...

V jutro dišeće gda bregi su spali
a mesec još zajti ni štel
potiho sem odprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleća sem del

Stara je mati išla za menom
nemo, vu zemlu gledeć

Ni mogla znati kaj zbiram vu duši
i zakaj od včera nis rekel ni reč
preveč smo toga povedat si šteli
a vse smo pozabili već

Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže
v suzah najemput sem bil
kaj ne bi to vidla stara mi mati
z rukami lice sem skril

Vsud oko mene su disale rože
i bil je rascveteni maj

A ja nis nijemput pogledal za sobom
od tuge nis mogel pozdraviti kraj
samo sem bregima dragim obečal
da vrnul se bum nazaj
Samo sem bregima dragim obečal
da vrnul se bum nazaj

Knjigu piše vitez roda moga
u dalekoj zemlji okovan
pa je šalje svojoj vjernoj ljubi
pod zidine grada bijeloga

Ej, ljube moja, moga oka vilo
idu dani, ode godina
ej, da uza me nije tvoje tilo
i da su me braća izdala

Sude mi
zato što svoje volim
volim najviše
što sam branio moje najdraže

Sude mi
dušmani moja ljube, al' ne znaju
da je istina
voda duboka

Ej, djeco mila, vite grane moje
poslušajte što vam govorim
ej, ko ne ljubi i ne čuva svoje
Božjeg lica neće vidjeti

Sude mi ...
Sude mi ...

Ja znam u tvom je vrtu
uvela ruža
a ti si u mom srcu
ne budi tužna

A trešnja kad procvjeta
ja cu ti doći
dok šumi tiha rijeka
čekaj me u toj noći

S tobom samo čeznja spava
miluje te zora plava
a ja sanjam tužne oči tvoje
zlato moje, zlato moje

S tobom samo čeznja spava ...

A trešnja kad procvjeta
ja cu ti doći
dok šumi tiha rijeka
čekaj me u toj noći

S tobom samo čeznja spava ...
S tobom samo čeznja spava ...

Idu ljeta, idu zime
pamtiš li mi barem ime
i čujes li, zlato moje
ovu pjesmu sto te zove

Sjećas li se, i pamtiš li
što smo jedno drugom rekli
sjećas li se kad smo ljubav
jedno drugom obećali

Što ti znači on
kad je s drugom zenom sretan
što ti znači on
a ja tužan još te čekam
što ti znači kad te ne voli
a imaš se kome vratiti

Što ti znači on ...

Ide vrijeme, nosi svoje
svaka ljubav uspomena
i ova bi kao druge
da se nisi u nju klela

Sjećas li se, i pamtiš li
što smo jedno drugom rekli
sjećas li se kad smo ljubav
jedno drugom obećali

Što ti znači on ...
Što ti znači on ...

Između mene i tebe
sad netko treći stoji
a ludo srce moje
ne prestaje da voli

U moj se život mali
toliko tuge slilo
sreće u mom zivotu
samo sa njom je bilo

O ludo srce moje
plači sad nikog nema
večeras ćemo piti
ona je tuđa žena

O ludo srce moje
plači sad nije važno
večeras cemo piti
za jedno srce lažno

Za stare i nove boli
večeras ja cu piti
o ludo srce moje
tako je moralo biti

U moj se život mali ...

O ludo srce moje ...
O ludo srce moje ...

Ja sam dite s mora
moja mati je Dalmacija
imam barku i gitaru
srce koje ljubit' zna

Nema meni do mog juga
i do mojih borova
svo bi zlato ovog svita
za moj bili kamen da

Dalmatinac sam, tu sam rođen ja
plavo more zna da je volim ja
vilu s Jadrana
Dalmatinac sam, ovo je moj dom
tu su moji didovi davno sidro bacili
mene vezali

Ja sam dite s bilog žala
di je pisma galeba
di je zemlja vode žedna
di su stabla maslina

Di su ljudi iste loze
di je sveta nedilja
svo bi zlato ovog svita
za moj bili kamen da

Dalmatinac sam, tu sam rođen ja ...

Poljubi zemlju po kojoj hodaš
jer stare rane djedova skriva
poljubi zemlju po kojoj hodaš
ona ti ništa
ona ti ništa nije kriva

Poljubi zemlju po kojoj hodaš
ne diraj sunce, sunce sa neba
i nemoj nikad dusu da prodaš
ljubav je nada
ljubav je snaga što ti treba

Ostani tu, tu je tvoja mati
ostani tu, još će sunce sjati
ostani tu, snove čuvaj samo za nju
ostani tu

Poljubi zemlju po kojoj hodaš
ne diraj sunce, sunce sa neba
i nemoj nikad dušu da prodaš
ljubav je nada
ljubav je snaga što ti treba

Ostani tu, tu je tvoja mati ...

Poljubi zemlju po kojoj hodaš
jer stare rane djedova skriva
poljubi zemlju po kojoj hodaš
ona ti ništa
ona ti ništa nije kriva

Proša sam sjever i jug
i sedam puti svit u krug
a samo sam jedino zna
nema do mog Jadrana
proša sam dobra i zla
evo, moji, vrati sam se ja

Tu je moj dom, tu je ostalo sve
u kući kamenoj moje matere
tu je moj dom, tu je u duši moj mir
u kući kamenoj ja ću ostati

Proša sam nevere sve
i uvik tija vratit' se
ka naši stari nekada
i ja sam se ćaći zakleja
nema života za mene
bez moje Dalmacije

Tu je moj dom, tu je ostalo sve
u kući kamenoj moje matere
tu je moj dom, tu je u duši moj mir
u kući kamenoj ja ću ostati
u kući kamenoj moje matere

Tu češ naći uvijek dom
srce koje kuca za te
ruku da te prati
majku da te shvati
znat ćeš sve sto treba znati

Znat ćeš kako boli plač
kada tvoja zemlja pati
ali iza svega
sigurno ćeš znati
što ti znači ovaj kraj

To je tvoja zemlja
tu sagradi dom
tu je stari temelj
tu na kršu tvom

Tuđin i oluje
kidali su nju
al' još uvijek tu je
sve dok mi smo tu

Bit ćeš bogat ko i mi
kralj što ne zna što je kruna
al' na svojoj grudi
ko i ovi ljudi
bit ćeš velik ko i mi

To je tvoja zemlja ...
To je tvoja zemlja ...

Ti za me si bila ka rosa na cviću
sa usana pila i ljubav i sriću
a ja bi tija pismom ti prići
još ljubavi ima ka ulja u svići

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva život cili
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva, ne bi staja
da se stara ljubav vrati
ne bi pismi bilo kraja

Ne vraćaš se više u pisme i riči
i nema te sa mnom u nijednoj priči
a ja bi tija pismom ti prići
još ljubavi ima ka ulja u svići

Da te mogu pismom zvati ...

Prije jutra ribari se bude
more zna njih, more zna te ljude
Prije jutra u zoru
s galebima na moru
na poštama sunce čekaju

Svako jutro parangale dižu
vižitaju i vršu i mrižu
A galebi čekaju
da i njima ča daju
u ribare oni viruju

Noć je mirna, vali spavaju
pod svitlon se ribe skupljaju
Špurtilon i ostima
dobit će po kostima
kad se smire, kad se pridaju

U dubini mriže parangali
na pučini bile se sinjali
Tiho kraju veslaju
malu barku guraju
a ribara ruke izdaju

Prije jutra umoran
ribar čeka novi dan
Dok svi ljudi spavaju
galebi se karaju
Dok svi ljudi spavaju
galebi se karaju

Sad sam naresa, doša sam velik
mater govori da sam ti nalik
i da sam isti ka tvoja slika
kad si se ono s materom slika
čale moj

Svak mi se ruga da si uteka
mater govori da si joj reka
zdravljom se kleja da ćeš se vratit
oli životom svojim to platit
čale moj, čale moj

Nosim jaketu žutu i gače
ča si posla mi tisne i kraće
mater je uvik u tvojoj vešti
pa nam se smiju da smo furešti
čale moj

Tija bi čale ka druga dica
jemat uza se svojega oca
s tobom se igrat, uz tebe ležat
slušat te, pričat, uvik te gledat
čale moj, čale moj

Čekam te uvik da nam se vratiš
nitko ne misli da svoj dug platiš
venda uz mater u miru živiš
pa da nam kuću opet oživiš
čale moj

Mater će umrit od velog jada
ko će pogledat na mene tada
vrati se čale puno te molim
barem brez solda jerbo te volim
čale moj, čale moj

Vezali me uz taj kamen
k'o da je od suhog zlata
iako su drugdje bila otvorena
širom vrata

Bacili su jednom sidro
neki meni slični ljudi
tako su me za sav život
vezali na ovoj grudi

U danima sretnim, u danima grubim
ja ne mogu drugo, nego da je ljubim
za sreću i suze, što ona ih proli
ja ne mogu drugo, nego da je volim

Bacili su jednom sidro
davno prije mog rođenja
ali imali su srce koje ne zna
da se mijenja

Nekad more puno bure
nekad galebova jata
pa sam vezan za taj kamen
k'o da je od suhog zlata

U danima sretnim, u danima grubim ...

Zaustavi se vjetre pita bi te nešto
viđas li mi dragu i pita li za mene
prolazija jesam krajevima tvojim
draga te još voli cijelim srcem svojim

Piju li nam vuci sa izvora vodu
da li nam slavuji pjevaju u zoru
vukovi se kriju i piju ti vodu
veseli slavuji pjevaju u zoru, pjevaju u zoru

Vjetre s Dinare hej zaustavi se
vjetre s Dinare hej čujes li me
vjetre s Dinare hej poslušaj me
gdje sam rođen tu ponesi me

Kako mi je mati otkad s ocem nije
da li sada stari prikoviše pije
mati ti je dobro, ne znam možda krije
otac ti odavno dolazija nije

Šta mi je sa bratom, kažu veliki je
sigurno je baka bolesna k'o prije
e, još ti se braco oženija nije
baka ti još dida pribolila nije, pribolila nije

Vjetre s Dinare hej zaustavi se ...

Kakvo je to došlo vrijeme
i brat, brata vara
što nam rade loše sluge
loših gospodara
svaka laž je trn u kruni
mojih predaka, a gdje je istina

Nema riječi, nema dara, niti pjesama
da sakriju moju muku
moja sjećanja
zlato daje, dušu krade
slatko progovara, guja iz njedara

Ko to moje, ime doziva
čudni ljudi, čudnog imena
pa mi kunu, sto je svetinja
vjera, ljubav i domovina

Na sve strane dižu glave
ptice rugalice
sve je manje sretnih dana
sloge i pravice
a najbolji među nama
noću vodu piju, bijelo lice kriju

Ko to moje, ime doziva ...

Noć bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sjećanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba

A bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti

Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu svijeću ljubavi
zapali za mene

Hladna kiša moje noći umiva
tvojim suzama
nije život posuo sa ružama
sva moja sjećanja

A bio sam na kraju svijeta sam ...

Zlatne godine i duge sjene ...

Živi se od mora, od mriža i uza
brojidu se žuji od vesla, mašklina
crljene su oči od noći i suza
žujave nan ruke su tvrde ka stina

I tučedu nas nevere i kiše
i svaki dan smo zgrbljeni sve više
ipak više od sveg i od svih lipota
cilega života mi volimo more

More naše plavo, sve nam želje znaš
ti si snaga, srića, cili život naš

Brojimo sva jidra i bile vapore
prolazidu dani uz bure i juga
škrta zemja daje sve ono ča more
život je na škoju i radost i tuga

I tučedu nas nevere i kiše ...

More naše plavo, sve nam želje znaš
ti si snaga, srića, cili život naš
život naš

Zlatni konci, litnje zore
došli su u njene dvore
da bi moju jubav budili

Svitlo nek' joj ljubi lice
lipo ka' u cesarice
kad je ja ne mogu jubiti

Zlatna mriža njenog tila
dušu mi je uvatila
da je baci nazad u more

Svake noći prije zore
dolazin u njene dvore
bile dvore moje pokore

Cilega života ja san
tija samo nju
da do njenog srca nađem put

Cilega života moje tilo
je bez nje
ka' cviće bez vode

Zlatna mriža njenog tila ...
Svake noći prije zore ...

Cilega života ja san ...
Cilega života moje tilo ...

Kad se sjetim suza krene
zamirišu uspomene
svake stope rodnog kraja
i narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju
što probudi ljubav moju
kad sam s tobom srce moje
kuca jače, veliko je

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
jedna duša a nas dvoje
pozdrav Liko, Velebita diko

lijepa li si

Kad Neretva moru krene
ti se tada sjeti mene
mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema

Ajde Istro i Zagorje
podignimo sve tri boje
zagrlimo se pred svima
neka vide da nas ima

Oj Zagoro, lijepa li si ...

I ova mala kala u suncu cviću sva
kontrade skalinade di setat san se zna
i ti fumari stari iz kojih dima ni
i naše none bone ča volimo jih svi

To nestaje sve dalje sve to ča srce zna
drugare tražim stare, al' furešt sad sam ja
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul

la la la ...

Te škure balature ča stididu se sad
ferali ča su sjali kad mrak bi pa na grad
portuni i kantuni di čeka san je ja
šentade serenade noć puna pisme sva

To nestaje sve dalje sve to ča srce zna
drugare tražim stare, al' furešt sad sam ja
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul

la la la ...

sve nestaje sve dalje u dragom gradu tom
sve nestaje, al' traje taj bol u srcu mom

Uvik kad sam s tobon
ja san ka i dite
zaboravin odma
svoje kose side
i godine ove
ča bi bile teže
da me lipa mladost
uza te ne veže

Razumi me dobro
potribna si meni
jer srce je moje
ostalo u tebi
pa dok život biži
ono žešće tuče
da bi mir svoj našlo
sve me tebi vuče

A ča drugo mogu
prijateji niman
puno njih je bivših
a i ja ću s njima
ostaju mi samo
uspomene davne
virujuć da koja
još će živit za me

Zato uvik mislin
na pobigle dane
i od tebe išćen
da ih najdeš za me
za umirit sebe
vratit bi se tija
da bar zadnju uru
buden ča san bija

a a a ...

Ja sam se rodi u malom mistu
od kamenih kuća i malo bora
ja sam se rodi u malom mistu
tamo daleko, kraj plavog mora
na na na ...

Ja sam se rodi za dišpet ćaći
jer mati kaže da je žensko tija
zato me je uvik na ribe vodi
i onda kada nisam tija
na na na ...

Ja sam se rodi u malom mistu
u ono vruće, litnje vrime
ja sam se rodi na Svetog Roka
pa mi je zato Roko ime
na na na ...

Ja sam se rodi u malom mistu ...
na na na ...

Samo jednom ljubav pokuca na vrata
da te rani čežnjom i gorčinom
da te vodi k'o pticu bez jata
da te tješi vinom

Samo jednom ljubav pokuca na vrata
da ti pruži snove i ljepotu
da ti stavi okove od zlata
jednom u životu

Ako me ostaviš, kad poželiš kraj
i nebo će plakati, izgubit će sjaj
ako me ostaviš, ne ruši grubo sve
pusti da vjerujem da voljela si me

Samo jednom ljubav pokuca na vrata
da ti pruži snove i ljepotu
da ti stavi okove od zlata
jednom u životu

Ako me ostaviš, kad pozeliš kraj ...

Ja gledao sam sunce na istoku
kako se budi
i gledao sam oblake i jutro
u tisuću boja

Sklapao oči od bola
i skrivao suze
a ona je ostala tamo
daleko u noći

Zbog jedne divne crne žene
zbog njene divne crne kose
zbog jednog pogleda tužnog u noći
zbog obećanja, da će mi doći
tužan i sam, čekam je ja

Daleko me nosila ptica
srebrnih krila
u zemlju u kojoj je nekad
i ona bila

Toliko sam želio sreću
i ljubav bez kraja
al' život me odnio dalje
daleko od nje

Zbog jedne divne crne žene ...

Za dom, spremni!

U Zagori na izvoru rijeke Čikole
stala braća da obrane naše domove
stala braća da obrane naše domove

Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi
nećete u Čavoglave dok smo živi mi
nećete u Čavoglave dok smo živi mi

Tuče Thompson, Kalašnjikov, a i Zbrojevka
baci bombu, goni bandu preko izvora
baci bombu, goni bandu preko izvora

Korak naprijed, puška gotovs, i uz pjesmu svi
za dom, braćo, za slobodu, borimo se mi
za dom, braćo, za slobodu, borimo se mi

Čujte srpski dobrovoljci, bando, četnici
stići će vas naša ruka i u Srbiji
stići će vas naša ruka i u Srbiji

Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna
sudit će vam bojovnici iz Čavoglava
sudit će vam bojovnici iz Čavoglava

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije
nećete u Čavoglave, niste ni prije
nećete u Čavoglave, niste ni prije

Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava
Hrvatska vam zaboravit nece nikada
Hrvatska vam zaboravit nece nikada

Srce moje kucaj tiše, zastani na tren
da je slušam kako diše
da je slušam kako diše
da je slušam kada budem njen

U čempresu sam bio u bršljanu đardina
iz čokota sam pio i sunce iz tanina
i tako prepun ljeta ko nanosi neandra
izležavam se s cvrčkom na grani oleandra

I onda nek' poteku i stoljeća i milje
pretvorit ću se opet u bosiljak i smilje
u čemprese i bršljan, u sokove agava
da poljupcem je budim kad pored mene spava

Budi noćas mirno more ona bit će tu
po kucanju moga bila prepoznati ćes nju

Srce moje kucaj tiše, zastani na tren
da je slušam kako diše
da je slušam kako diše
da je slušam kada budem njen

I onda nek' poteku i stoljeća i milje ...

Budi noćas mirno more ona bit će tu ...

Srce moje kucaj tiše, zastani na tren ...

Zapjevale ptice u daljini
ne čujes ih, ne čujes ih ti
a zoru smo, a zoru smo
s njima čekali

Zaustila zemlja tvoje ime
spavaju mi u njoj sokoli
ne zovi me, ne zovi me
ne mogu ti doći

Rosa, rosa, rosa
sad te pokriva
hej, rosa, rosa, rosa
sad te pokriva

Zašutila pjesma kao more
ostavlja me Sunce, ostavlja
nema zore, nema dana
prijatelja stara

Rosa, rosa, rosa ...

Zapjevale ptice u daljini
ne čujes ih, ne čujes ih ti
a zoru smo, a zoru smo
s njima čekali

Rosa, rosa, rosa ...

Sad zbogom, more moje,
sad zbogom, draga ti,
ja moram u tuđinu
zorom otploviti.

Kroz burno sinje more
u dalek tuđi svit,
ostavljam tebe draga,
života moga cvit.
Kroz burno sinje more ...

Kad si mi cijelov dala,
prije odlaska mog,
jedna je suza pala
iz milog oka tvog.

Ne plači, zlato moje,
ruku mi svoju daj,
jer ljubav srca spaja
i u tuđini znaj.
Ne plači, zlato moje ...

Na suroj hridi kraj plavog mora
Danas je posljednji dan,
A sutra tužan na suroj hridi
Ostajem bez tebe ja.
A sutra tužan na suroj hridi
Ostajem bez tebe ja.

Još samo danas dijelimo sreću
Uz barke i plavi žal,
A sutra tužan na suroj hridi
Ostajem bez tebe ja.
A sutra tužan na suroj hridi
Ostajem bez tebe ja.
Ostajem bez tebe ja.

Zbogom ostaj, moj cvijete ljubljeni
'zalud tuga i suza je ta
zlaćan odsjaj u oku tvome nek' zablista
lažan zadnji mi cjelov daj

Na pučini gdje sunce se gasi
jedna zvijezda sve slabije sja
ona svjedok je jednoj izgubljenoj sreći
ludih želja i maštanja

S drugim 'zalud si tražila sreću
koju nekad sam dao ti ja
ali, znaj, ljubav prava nikada ne prašta
'zalud nevjerna suza ta

Zbogom ostaj, moj voljeni grade
mlađan odlazim u dalek kraj
svaki kamen u tebi za mene je gorak
morem tražit ću zaborav
svaki kamen u tebi za mene je gorak
morem tražit ću zaborav

Umire sunce na kraju dana
U moru plamen gasi
Crveno nebo prozore pali
U miljun iskrica malih

Divna je riva mojega grada
Blistavo bijela i tako mlada
Taj divni kutak moga života
Kamena pjesma mojega grada

Korakom tihim prolazi život
Na rivi ovoj što vječno živi
Očevi, djeca i unuci neki
Pivat će pismu o zadarskoj rivi

Divna je riva mojega grada ...
Divna je riva mojega Zadra ...

Pute, laze pizon dubli tovari
gustirne žedne, miljun sići i lati
konkulana skina težakov od motik'
po žurnatin, žurnatin pritrujena

Prage kalet' žnjutin dubli puntari
naboj Dalmatine rebati na drači
kroz kadene dicu čičan pasli
a judi, driti ka' kolone

Dalmatino, povišću pritrujena

Intradu pravice s tilin štrukali
Dalmatino, povišću pritrujena

Rod puntarski resa na drači
Dalmatino, povišću pritrujena

Ditinstvon gladnin povist štukali
Dalmatino, povišću pritrujena

Kroz kadene dicu čičan pasli
a judi, driti ka' kolone
Dalmatino, povišću pritrujena

Zvonila su za oluje
zvonila su za vjenčanja
zvonila su za živote
i za zadnja putovanja

Kao neka vječna glazba
naše slave, našeg jada
zvonila su od davnina
stara zvona moga grada

Boga su i ljude zvala
za trabakul koji tone
zvonila su, zvonila su
za gromače i balkone

Skupljala su naše lađe
kao ptice svoga gnijezda
ko da srce majke kuca
u zvoniku ispod zvijezda

Dok spavaju stare luke
i treperi plavi svod
zvonici su kao ruke
koje prate bijeli brod

U kamenu nema neba
čovjek prođe težak put
al' su jednom kad ih treba
stara zvona opet tu

Pričaju nam našu povijest
brižno kao otac sinu
u večeri kao ova
izlila su svu toplinu

Kao neka vječna glazba
kolijevki i kolonada
slušajte ih kako zvone
stara zvona moga grada

U kamenu nema neba ...

Pričaju nam našu povijest ...

Kao neka vječna glazba ...

Priroda sve je sve što je znala
najljepše niti u tebe tkala
suncevu pređu u krošnje bora
boje dragulja u pjenu mora

A čovjeku tvome što s tobom živi
u trenutku svakom
da ti se divi
tu raškos je dala

Dalmacijo, k'o blistav cvijet
čaroban, lijep, ti sav si moj svijet
Dalmacijo, k'o blistav cvijet
čaroban, lijep, ti sav si moj svijet

Kad se nad tobom rastvara nebo
oluja bjesni, a more hara
priroda nove utkiva niti
čudesnih boja smjelijih šara

I teško će znati tko tu ne živi
da čovjek još može
i kada pati
da tebi se divi

Dalmacijo, k'o blistav cvijet
čaroban, lijep, ti sav si moj svijet
Dalmacijo, k'o blistav cvijet
čaroban, lijep, ti sav si moj svijet
Dalmacijo
ti meni si sve

Moja je ostala radost
na tvojoj rivi
kad su me odnijele lađe
u svijet bez nade

Sjećanje na sretna ljeta
u meni živi
k tebi sad ono me nosi
najdraži grade

Vodi me, vodi, vodi me
kroz kontrade
još jednom želim ja
da prođem njih

Sviraj mi, sviraj
sviraj mi pjesme stare
još jednom želim ja
da slušam njih

Vrati mi, vrati
vrati mi sretne dane
u meni još
i sad njihov je sjaj

Fontane tvoje sunčane
srce su moje pojile
svjetlošću kojom ti vječito sjaš

Obale tvoje plavetne
srce su moje vezale
ljubavlju koju ti jedini znaš

Tebi sam dala svu mladost
i srce moje
najljepše cvijeće života
tu mi je raslo

Htjela bih još jednom doći
u krilo tvoje
reci da sve me još čeka
i da nije kasno

Vodi me, vodi, vodi me ...

Fontane tvoje sunčane ...

Obale tvoje plavetne ...

Misec se uvik u noć nad morem zlati
A tiho mi nestaješ ti, odlaziš spati
Ponistre tvoje su sve snene ka' noći
Pokrivaju tamom sve, i tvoje oči

Pivan ti sad, tu serenadu za san
Pivan ti ja, pivan za najlipši san
Pivan ti sad, tu serenadu za san
Spavaj mi, ljubavi, o nama snivaj ti
Spavaj mi, ljubavi, o nama snivaj ti

Misec se uvik u noć nad morem zlati
A tiho mi nestaješ ti, odlaziš spati
U mom su srcu sad zamrle riči
Sa morem sam priča sam o našoj srići

Pivan ti sad, tu serenadu za san
Pivan ti ja, pivan za najlipši san
Pivan ti sad, tu serenadu za san
Spavaj mi, ljubavi, o nama snivaj ti
Spavaj mi, ljubavi, o nama snivaj ti
Pivan ti sad, tu serenadu za san ...

Palo sunce iza surih hridi
mati čeka da se otac vrati
umoran sa polja ka i svi težaci
već je vrime da se podje spati

Ali otac ka uvik po svome
u konobu na kapljicu svrati
pa zapiva onu pismu
ča mu lipu mladost vrati

Zapivajmo noćas u konobi
nek se stare uspomene bude
tuđi čovik nikad neće znati
što to veže dalmatinske ljude

Zapivajmo noćas u konobi
našoj srići dignut ćemo čase
i onda kad ne bude nas bilo
pivat će se pisme naše

Palo sunce iza surih hridi ...
Ali otac ka uvik po svome ...
Zapivajmo noćas u konobi ...

Znam da ipak misliš
da sam kriva ja za sve
i da moja sreća
tvoju uzela je

Kako zbog mene nemaš
sve što imam ja
i kako je tužna
samo tvoja sudbina

A ne znaš da nisam
ni ja sretna s njim
i kako se svako jutro
sjetna probudim

Pa mi dođe da te
još jednom pitam ja
ima li nade za nas

A čini mi se da bih i ja
dao pola života svog
da sam opet dušo samo
dio srca tvog

Jer nema dana kada
na te ne pomislim
kako da se onda i ja
s tim pomirim

Jer dao bih sve
godine, mladost i sne
da si opet kraj mene

A ne znaš da nisam
ni ja sretna s njim
i kako se svako jutro
sjetna probudim

Pa mi dođe da te
još jednom pitam ja
ima li nade za nas

A čini mi se da bih i ja ...
Jer nema dana kada ...
Jer dao bih sve ...

Budi kraj mene

A čini mi se da bih i ja ...
Jer nema dana kada ...
Jer dao bih sve ...

Da si opet kraj mene

Onog jutra kad san poša
kada mi se u grlu steglo
kako neće, kad je plakala i stina
dalje, nepoznati ljudi
ladni vitri, puno sniga
a u duši miris masline i vina

Onog jutra kad si poša
punija si moju mladost
da te čuva za daleka putovanja
svake noći kraj kušina
vraćaju se tvoje riči
tvoja slika, tvoja zadnja obećanja

Kad mendule procvitaju
u ranu zoru doći ću
zauvik s tobon ostati
moja jedina jubavi

Kad mendule procvitaju
i pivci kad zapivaju
u ranu zoru doći ću
kada mendule procvitaju

Već je prošlo puno lita
a od tebe niti glasa
i vec davno nemir čupa moje tilo
molitva je moja snaga
moja radost, moja nada
neću kleti, nego blaženo ti bilo

Pokora je moja prošla
samo nebo tajnu znade
kako je u meni zvalo virovanje
da ti mladost tvoju vratin
da te molin, i poklonin
davni zavit, moje davno obećanje

Kad mendule procvitaju
u ranu zoru doći ću
zauvik s tobon ostati
moja jedina jubavi

Kad mendule procvitaju
i pivci kad zapivaju
u ranu zoru doći ću
kada mendule procvitaju
u ranu zoru doći ću
kada mendule procvitaju

Jugo će, kažu, oni sto vide
da ponovo krečem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
pogledi njeni me više ne stižu

Dalekim sad plovim morem
zaboravljam naše zore
ostaje mi samo more
i vjetar sto tuče u lice i dušu

Galebovi u daljini
more i ja u blizini
prilazi mi, ja mu pričam
o ljubavi jednoj sto bila je davno

Okreće Jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
samo što dalje, druga obala zove
mislim na sutra, ostavljam snove

Dalekim sad plovim morem ...
Galebovi u daljini ...

Rakovi, školjke i morske alge
i mnogo, mnogo kamenog cvijeća
na grobu mome umjesto svijeća
svijetleće ribe drža' će stražu
more zna svu moju bol

Dalekim sad plovim morem ...
Galebovi u daljini ...

Ptico moja mladih krila
visoko mi letiš ti
mene zove domovina
slobodna ćeš ostati

Ne bojim se ja umrijeti
za slobodu i za dom
već se bojim kada odem
da ti krila ne slome

Ptico moja, kad rat prođe
raspast će se okovi
tad poleti čistim zrakom
iznad zemlje slobodne

Spusti jedan bili cvitak
tamo iznad Kijeva
spusti jedan bili cvitak
tamo iznad Kruševa

Bili cvitak je na spomen
jednoj vječnoj ljubavi
za svoj narod i za tebe
morao sam umrijeti
Bili cvitak je na spomen ...

Ptico moja, kad rat prođe ...
Spusti jedan bili cvitak ...
Bili cvitak je na spomen ...
Bili cvitak je na spomen ...

Ptico moja mladih krila
visoko mi letiš ti
mene uze domovina
slobodna ćeš ostati

Glasna, jasna, od pameti
preko dola, preko gora
Hrvatska nam pjesma leti
sve do našeg sinjeg mora

Čas je meka, čas ko grom
vječna jeka za nas dom
davor oj, brate moj
nek se slože grla bratska
živila Hrvatska
nek se slože grla bratska
živila, živila, živila Hrvatska

Hrvatskom se opet ori
pjesma naših velikana
u njoj vječnom vatrom gori
slava Zrinskih, Frankopana

Čas je meka, čas ko grom
vječna jeka za nas dom
hajde poj, brate moj
nek se slože grla bratska
živila Hrvatska
nek se slože grla bratska
živila, živila, živila Hrvatska

Gromorna se orijaše,
Zator slaveć Tatar-kana;
Uz nju vječnom slavom sjaše
Zastava od sto nam bana

Turad splesa Bakač ban,
Svijet potresa Frankopan
Pojuć oj! brate moj!
Nek nam bljeska sablja bratska,
Živila Hrvatska!
Nek nam bljeska sablja bratska,
Živila, živila, živila Hrvatska!
Živila!

U njenu sobu, uđem tiho
tiho baš na prstima
bojim se
da ne zalupim glasno vratima
zaspala je zadnja ruža Hrvatska

I tek sad, kad te nema
i tko će jutrom da me budi
i tek, sad kad te nema
dobro znam
ti si bila zadnja ruža Hrvatska

Ružo, moja ružice
sve sam suze isplako
noću zbog tebe
Ružo, moja ružice
sve sam suze isplako

I kako sad, ovako sam
protiv tuge i oluje
kad smo bili
kao prsta dva, prsta dva
jedne ruke

Ružo, moja ružice ...
Ružo, moja ružice ...

Ja sam je gledao u svitanje dana
u tihim noćima od zvjezdanog sna
rumenim sutonima ona me ljubi
zelenim poljima i beskrajem dna

Ja sam je gledao kroz kapljice kiše
ona je svjetlo što me vodi kroz noć
olujnim valovima ona me njiše
ona je ljubav koja ne može proć'

Ja bih ugledao sunce
kad bih ugledao nju
ja bih imao ljepotu
da je pored mene tu
ja sam znao da ću
svoju ljubav pokloniti njoj
mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj

Ja sam je gledao u svitanje dana ...

Ja sam je gledao kroz kapljice kiše ...

Ja bih ugledao sunce ...

Na tvojoj listi, ja sam samo broj
prošao k'o dašak vjetra
kroz život tvoj
napola prazna stranica dnevnika
da li me se sjećaš
da l' mi ime pamtiš

Mnoge su druge bile pored mene
i toliko toga lijepoga mi dale
a ja sam u svima tražio tebe
da li me se sjećaš
da l' mi ime pamtiš

Hej, otvori vrata
noć je, i kiša pada
pusti, da uđem bar na tren

Hej, otvori vrata
noć je, i kiša pada
sam sam, i ti si sama, znam

Tvoje me oči gledaju
sa stranica žurnala
uvijek si to željela
pozirati si znala

Al' jednoga dana ogledalo
istinu ce reći, dušo
nikog neće biti
ruku da ti da

Hej, otvori vrata ...
Hej, otvori vrata ...

Dolje u luci, barka me čeka
neka pričeka
jer Amerika
je zemlja daleka

Zbogom maslinici
zbogom toplo more
zbogom crno vino
zbogom Serafino i ostala braćo

Piši mi, brate
piši mi, fratello
poslat ću ti što ti
srce bude htjelo

A na kraju samo
jedno te molim
zaklinjem te krvlju
čuvaj ono što najviše volim

Čuvaj mi Rozi
i uvijek joj pomozi
mi smo Kalabrezi, Sicilijanezi
siamo Cosa Nostra

Piši mi, brate
piši mi, fratello
poslat ću ti što ti
srce bude htjelo

A na kraju samo
jedno te molim
zaklinjem te krvlju
čuvaj ono što najviše volim
zaklinjem te krvlju
čuvaj ono što najviše volim

Ja ne moren više tako
ja ne moren bez nje
ja san bolan, ja san munjen
nek me uzme vrag ko ne

Sad mi reći mala reći
ča sam stila ne znan
ja san vajka tvoja bila
ja te svaku noć sanjan

Ja te svaku noć sanjan
ja te svaku noć sanjan
ja te svaku noć sanjan

Magari noći pred vrati
magari ninega ni
ja bi triba spati
ma još mi se ne spi

I niki vitar u glavi
pensan ka di si ti
ki je sada s tobon
ki te sad drži
ki te sad drži

Ja ne moren više tako ...
Sad mi reći mala reći ...

Ja ne moren više tako
ja ne moren bez nje
samo pijen, niš ne iden
nek me uzme vrag ko ne

Sad mi reći, mala reći
ča si stila ne znan
ja san vajka tvoja bila
ja te svaku noć sanjan

Ja te svaku noć sanjan
ja te svaku noć sanjan
ja te svaku noć sanjan

Magari noći pred vrati ...
I niki vitar u glavi ...
Ja ne moren više tako ...
Sad mi reći mala reći ...

Kao da je morska vila
sve je moje snove ostvarila
na obalama vrelim
neprospavane noći

Kao da je dio plime
modro more šumi njeno ime
i sklada tihe pjesme
pjesme o samoći

Kao da je dio sna
što me nosi zvijezdama

I dok je ljubim
ona se pretvara da spava
grijana zlatnim suncem
moje ljubavi

I dok je ljubim, kao more
njeno tijelo podrhtava
povedi me prostranstvima
gdje svi pjevaju o ljubavi

Kao da je morska vila ...
Kao da je dio plime ...
Kao da je dio sna ...
I dok je ljubim ...
I dok je ljubim, kao more ...

Skupit ćemo noćas, prijatelji moji
i drače i cviće iz naseg đardina
tisuće sinova, razbacani skoji
i tisuće kćeri gromača i stina

Noćas cemo zemlji k'o materi reći
nosimo ti s grozjem srce u kašeti
iz svake će loze krv rumena teći
a pisma će sama poći po kaleti

Rasti zemljo, pukni stino
kucaj srce materino
šumi more, suzo slana
trajna-nina-nina-nana
trajna-nina-nina-nana

Dalmacijo, zemljo, maslinova grano
Dalmacijo, zemljo kamena i smilja
pozlati mi vesla, kad ustanem rano
obala je tvoja od sunčanih milja

Do ramena zemlji narasti će plima
sinovi i kćeri, ribari i težaci
a za one drage, kojih više nima
donit ćemo vjenac, za u more bacit'

Rasti zemljo, pukni stino ...

Na mom srcu, jedina
stoji piz od vrimena
stoji krik od galeba
i za tobon potriba

Priko mora duboka
plovija san od oka
dugo san te tražija
dušu san iscidija
već san i posidija

A a ja san iz oka zalija
a a a draču ispod maslina
A a ja znan da tamo rasteš ti
ti si ka ditelina s čet'ri lista
za te uvik ima mista
dobrodošla mi, moja srića, to si ti

Na mom dlanu crte dvi
života i jubavi
prva mi je preduga
to me nije ni briga

A ona druga malena
puno mi je važnija
nemoj me rastužiti
provaj je produžiti
jer to možes samo ti

A a ja san iz oka zalija ...

Već je eto lito dana
i skoro će zima
prigiba se zemlji grana
a dice još nima

Zaplakali škoji bili
i sunce već blidi
makina ka cukov cvili
a suza se cidi

Za navik je pape zaspa
samo želja još je budna
budit ću ih prije zore
željo moja uzaludna

Maslina je neobrana
nima koga da je bere
prigiba se teška grana
slomit će se od nevere

Već je eto lito dana
a dice još nima
prigiba se zemlji grana
a dice još nima

Zaplakali škoji bili ...
Za navik je pape zaspa ...
Maslina je neobrana ...

Gdje si majko da me budiš
kao nekad svaki dan
druga jutra, drugi ljudi
a ja tugujem sam, posve sam.

Gdje je majko ono sunce
što kroz stare mriže sja

Naša je uvala daleko, daleko
ali u srcu je veliko, veliko
sjećanje to na naš mali dom.

Gdje si majko da me tješiš
kad u srcu raste bol
da izneseš s prvim suncem
staro vino na naš stol.

Da ti kažem svoje brige
svoju tugu i svoj jad

Naša je uvala daleko, daleko ...

Dogodilo se to
jednoga dana u misecu
tamo nike teške godine
osta si sam napušten brod

Rastočija si se
ka barilo, leute moj
i mriža je sagnjila, leute moj
osta si sam napušten brod

Suze su nestale iz tila tvog
leute moj
a sićanja naviru, leute moj
osta si sam, tužan i tih

Brodovi su isti ka i judi
zlu moru daju život svoj
(sa tobon umiru)
brodovi su isti ka i judi
za suzu daju suze dvi
(sa tobon umiru)

Rastočija si se ka barilo
leute moj
i mriža je sagnjila, leute moj
osta si sam napusten brod

Dogodilo se to
jednoga dana u misecu
tamo nike teške godine

Leute, leute, leute moj

Lipo li je, lipo li je
na lažini suvoj ležat'
na osami pokraj mora
nad pučinom tebe gledat'
a moj galebe

Tebe gledat', s tobom letit'
povrh svega nimat' straja
i prkosit' svakoj buri
i neveri, ča sve vaja
a moj galebe

Ča sve vaja u svom bisu
da i more vrije, pini
bit' gospodar usrid svega
živo klicat u visini

U visini kada sunce
bez pristanka nama sije
i da ništa na tvom nebu
i na moru bisno nije
e moj galebe

Bisno nije dokle krila
tebe nose kud god želiš
pa neveri oli suncu
ti se rugaš i veseliš

Na osami blizu mora
dok se sunce zemlji smije
slušan tebe kako kličeš
lipo mi je, lipo mi je
moj galebe

Još kada je bio mlad
rat mu je odnio sve
i ženu i djecu, i topli dom

Ostao je sam
i zaboravio je na prošlost
jer Pjer i više nije bio Pjer

Sad luta sam taj stari Pjer
da svaki dan i svaku noć
Sad luta sam taj stari Pjer
da svaki dan i svaku noć

Pjeru je ipak ostalo nešto
i mnogi su imali priliku
da ga vide kako svira
na usnu harmoniku

On oduvijek svira za jedan groš
a ljudi se u strahu pitaju
da li će jednog dana
i čitav orkestar biti tu

I svira Pjer, da svira još
taj stari Pjer za jedan groš
I svira Pjer, da svira još
taj stari Pjer za jedan groš

Kažu da ih danas ima mnogo kao što je Pjer
a mnogi su imali priliku
da ih vide kako bez cilja lutaju

Daleko od stvarnosti oni su tako sami
a ljudi se u strahu pitaju
da li će jednog dana
i čitav svijet ostati sam

I svira Pjer, da svira još
taj stari Pjer za jedan groš
I svira Pjer, da svira još
taj stari Pjer za jedan groš

Tili ste drugog od prvog trena
čestitog momka iz najboje kuce
niste joj dali da postane žena
niste joj dali da je srce vuče

Tili ste drugog, to ste joj rekli
i to da šoldi ne rastu na grani
nego nek čuva sve ča ste stekli
i ča ste za nju čuvali na strani

Jubi san, jubi vasu 'ćer
ma niste tili marinera
tili ste momka na svom mistu
tili ste zeta inžinjera

Jubi san, jubi vasu 'ćer
ja koji ne znam di bi sada
sad kad je davno tuđa žena
ča vridi srcu da se nada

Niste joj dali ni da mi piše
kako se budi kada se svega siti
i kako more priča sve tiše
i kako često zaladi i liti

Niste joj dali da sriću krije
a niste znali da u mraku plače
za vas sam osta isto ka prije
susidov mali sa četvero braće

Jubi san, jubi vasu 'ćer ...
Jubi san, jubi vasu 'ćer ...

Sve je tu, kao nekada
noćas vrijeme je stalo za nas
pričaj mi, makar laži sve
znaš da vjerujem kada tako gledas me

Priznaj mi da li i sad sanjas ti
snove sto smo skupa sanjali
znam da kasno je, znam da tražim previše
nakon svega sto smo prošli mi priznaj mi

Sve je tu, samo ti i ja
dodir tijela tvog, okus pobjeda
tvoje usne nude prošlost, nakon lutanja
tvoje oči bude nemir, koji dobro znam

Priznaj mi da li i sad sanjas ti
snove sto smo skupa sanjali
znam da kasno je, znam da tražim previše
nakon svega sto smo prošli mi priznaj mi

Da me smiris kada stignu vjetrovi
kad mi more dusu zapjeni, priznaj mi

Vajalo bi poći leći
svi su drugi davno pošli
tvoja mati usnula je
čekajući kad ćeš doći

Svi su drugi davno legli
ugašene sve su sviće
ja bi' opet 'tija s tobom
gledat' zoru kako sviće

Nije meni nikad dosta
tvojih ruku, tvoga tila
opet će nas zagrljene
naći skupa, zora bila

Nije meni nikad dosta
prilipa si, moja vila
opet ce nas zagrljene
naći skupa, zora bila

Svi su drugi davno legli ...
Nije meni nikad dosta ...
Nije meni nikad dosta ...

Ružo moja crvena
neubrana ljubavi
ti si bol jedina
suza moje mladosti

Recite joj da bez nje
nestale su sve
sve nade, ljubavi
sve tuge, radosti
i da je volim još
i ne mogu bez nje
bez ruže crvene

Prošla je već godina
neubrana ljubavi
još si bol jedina
uspomena mladosti

Recite joj da bez nje ...

Dođi u ponoć, prođi niz skaline
ako se nisi drugom obećala
za tobom noćas plaču mandoline
najlipša ružo ikad procvitala

Dođi u ponoć, prođi kraj đardina
tu di je mladost uvik jubovala
ubrat ću tebi cvitak ružmarina
tu di je mater ocu viru dala

Lipa si, lipa, anđeli ti sliče
lipa si, lipa, usne, tvoje liče
jubi me, jubi i kad zora sviće
sa neba pada po nama cviće

Dođi u ponoć, prođi kraj fontane
da misec vidi tvoje lipe oči
a ti mu reci da ih čuvas za me
i da ćes noćas meni, vilo, doći

Lipa si, lipa, anđeli ti sliče ...

Tiho šume polja
jesen je u kraju mom
tu je prva radost moja
nosim je u srcu svom

Tu smo cvijeće brali
ispraćali dan po dan
tu smo svoju mladost krali
čuvali djetinstva san

Doviđenja i ne plači
rasti cvijete neubrani moj
ja cu doći
Doviđenja i ne plači
rasti cvijete neubrani moj
ja cu doći

Tu smo tajne krili
slušali smo ptica poj
tu smo jutrom rosu pili
našli dvorac tvoj i moj

Doviđenja i ne plači
rasti cvijete neubrani moj
ja cu doći
Doviđenja i ne plači
rasti cvijete neubrani moj
ja cu doći

Evo ti pjesmom vraćam
sve sto si meni dala
premda je teško, shvaćam
ljubav je prestala

Bijela me nosi lađa
u dalek tuđi svijet
ostavljam tebe, draga
života moga cvijet

Uzalud dan se rađa
kad meni neće sjat'
jedino sunce iz oka tvoga
sreću mi moze dat'

Na svijetu sreće nema
ruke mi pružaš, tugo
kiša se tvoja sprema
na cvijeće uvelo

Bijela me nosi lađa ...
Uzalud dan se rađa ...

Imala si baril i bronzine
pod škancijon štivane bocune
sve si gušte na ovome svitu
darivala ka lipe bokune

Vonjala si točon i friškinon
ladila me kad uvati fjaka
a kad dušu stegla bi tuga
u tebi san i piva i plaka

Konobo moja, radosti sva
dušu san svoju svu tebi da
konobo moja, ka dom si moj
čuvan ti pismu ka život svoj

Uz šteriku još vonja lavanda
razvodni se život ka bevanda
od bibiti, falši novitadi
ne damo se, još smo uvik mladi

'Ajmo skupa, prijatelji moji
razmistimo tamburin, katrige
zapivajmo pismu s kojon srce
u po žmula zaboravlja brige

Konobo moja, radosti sva ...

Odlazim u tuđi svit zadnja mi je noć
sa tobon se opraštan ja o Zadre moj

Uz bilu ti rivu još jednom ću proć
hvala na svemu od srca mog

O mili grade moj vesela mladosti
serenadu uz gitaru ne mogu zaboravit
serenadu uz gitaru ne mogu zaboravit

Kroz uske kalete proć radost je ta
u Foši na barku sist i čakulat

Jedini u srcu mom ostaješ ti
još jednom hvala ja odlazim

O mili grade moj vesela mladosti
serenadu uz gitaru ne mogu zaboravit
serenadu uz gitaru ne mogu zaboravit

Stojin na kantunu
glava u balunu, a-a-a, di si ti
stojin na kantunu
glava u balunu, a-a-a, di si ti

Mala, mala, mala
lipa moja mala je, u-u-u
mala, mala, mala
lipa moja mala je

Ja zbog tebe šizim
toliko te volim, a-a-a, di si ti
ja zbog tebe šizim
toliko te volim, a-a-a, di si ti

Mala, mala, mala ...

A kad me druga traži
ja sam u garazi, a-a-a, di si ti
a kad me druga traži
ja sam u garazi, a-a-a, di si ti

Mala, mala, mala ...

I zato stojin na kantunu
glava u balunu, a-a-a, di si ti
stojin na kantunu
glava u balunu, a-a-a, di si ti

Mala, mala, mala ...

Kadi su ta vrata kroz ka san pasa
ja bin se torna
kadi san prije bija, kad san bija ja
kad te nis pozna

Kadi su ti žuti lasi
ke čeka san i gleda iz daleka
i sve se ruši, sve se ruši
sve s vragon gre bež nje
ma ja san tu

Nebo je zuto, a sunce je blu
sve je kako rabi samo kad si tu
nebo je žuto, a sunce je blu
sve je kako rabi samo kad si tu
U-u, baby blue

Kadi su ta vrata kroz ka san pasa ...
Kadi su ti žuti lasi ...
Nebo je žuto, a sunce je blu ...
Nebo je žuto, a sunce je blu ...

Tisuće svitla, tisuće idra
pod suncem uz maestral
prolaze tiho jadranom plavim
kroz zadarski kanal

A ja i ti ljubavi
sisti pokraj mora
na rivi uživati
A ja i ti ljubavi
sisti pokraj mora
na rivi uživati

U svakon portu po misečini
uz lipi taj naš kanal
tisuće svitla u pozadini
krasi nam otok Ugljan

A ja i ti ljubavi ...

Kanal je tihi mirno je more
divan je taj morski kraj
srce do srca, u toj milini
uživajući taj raj

A ja i ti ljubavi ...

Ponoć bije ja nemam sna,
tija bi dragoj poći
serenadu zapivat njoj
u zoru kući doći
serenadu zapivat njoj
u zoru kući doći

Puste su kale
svi gredu rano spat
niko vrimena nima
ni pismu zakantat
Puste su kale ...

Ponoć bije ja nemam sna
tija bi dragoj poći
jer je ljubav kratka ka noć
brzo će ona proći
jer je ljubav kratka ka noć
brzo će ona proći

Puste su kale ...

Sine, vrati se da oči majke vide
kako bijela lađa dolazi u kraj
sine, ne daj da nas dijele te daljine
dok te čeka plavo more i tvoj žal

Sine, vrati se, kada pomisle svi
da se nikad nećeš vratiti
ne daj da te nosi tuđeg mora val

Sine, vrati se, kada pomisle svi
da se nikad nećeš vratiti
nek te donese jadranski maestral

Sine, vrati se zbog onih što te vole
sine vrati se na naše plavo more
sine, vrati se u svoj premili kraj
tu te čeka tvoja majka i tvoj raj

Sine, vrati se, kada pomisle svi ...

Bila je nježna k'o san, k'o cvijet kraj puta
bila je najljepši dan i ruža žuta
al' brzo su nestali svi ti dani sreće
nikada više, ja znam, vratit' se neće

Drugi joj raspliće kosu
a ja je volim
kako cu zivjeti sam
kad duša boli

Drugi je ubra' k'o cvijet
od mene uze
ne zna za tugu i bol
i moje suze

Bila je proljetni dah i trava meka
bila je sunca trag i plava rijeka
al' brzo su nestali svi ti dani sreće
nikada više, ja znam, vratit' se neće

Drugi joj raspliće kosu ...
Drugi je ubra' k'o cvijet ...

Najlepše biti je v zagorski kleti
s prijatelji stari dok lampaš nam svetli
najlepše piti je v zagorski kleti
s pajdašimi dobri i v zimi i v leti

Vužgi, vužgi, vužgi ga Blaž
gotni, gotni, s flaše pajdaš
Dobro, dobro, dobro ti znaš
kulko skupa mi spili smo flaš
Vužgi, vužgi, vužgi ga Blaž ...

V zagorski kleti je najlepše biti
s pajdašimi pravi z demižonke piti
v zagorski kleti kak v pravem je raju
popevke zvoniju po celomu kraju
u-u-u

Vužgi, vužgi, vužgi ga Blaž ...

Skoro saki put
kad se mi pogledamo
ti i ne odzdraviš
k'o da se ne poznamo

A da mi te sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san
a lagje bilo bi da si tuja mi
da te ne poznan, da te ne znan
a lagje bilo bi da si tuja mi
da te ne poznan, da te ne znan

Skoro saki put ...

A da mi te sebi zvat ...

Vilo moja ...

Po bilon san svitu cilog vika hodija
Da bi svojoj dici koji šolad donija
Sad je drugi čovik u mom ogledalu
I side kose pribrojiti ne mogu

Vatra na kominu davno se ugasila
Zadnji oganj tu je mater palila
Još se sićan riči što mi je govorila
Prije ćeš iz stine nego iz čovika

Daleko je moje more
Kamena Dalmacija
Neman više majke što je za me molila
Ostaju mi samo moja lipa sićanja
Miris smilja pokraj mora maslina

Uvik isti snovi, sritni dani ditinjstva
Stine starog porta, kuća didova
Još se sićan riči što mi je govorija
Prije ćeš iz stine nego iz čovika

Daleko je moje more
Kamena Dalmacija
Neman više majke što je za me molila
Ostaju mi samo moja lipa sićanja
Miris smilja pokraj mora maslina

Daleko je moje more
Kamena Dalmacija
Neman više majke što je za me molila
Ostaju mi samo moja lipa sićanja
Vratit ću se umrit ispod mojih borova
Vratit ću se umrit ispod mojih borova

Na-na-naj na-na-na-naj-na ...

Dobra vam bila večer, prijatelji moji
ko će izmišati karte, ako nas nima
sidimo noćas kraj stola
a vidim da nima nas pola
al' pisme naše su zauvik tu

Evo mene moji ljudi
doša san vam na bevandu
još je živa naša loza
još se penje uz verandu

Evo mene lipi moji
bili galeb neka leti
oduvik je bila pisma
Dalmaciji zakon sveti

Čuvaj sine moj maslinu i škoje
kada zaspem ja, pamti riči moje

Dobra vam bila večer, prijatelji moji ...
Evo mene moji ljudi ...
Evo mene lipi moji ...
Čuvaj sine moj maslinu i škoje
kada zaspem ja, pamti riči moje
kada zaspem ja, pamti riči moje

Tebi ću donijeti ja
prsten od zlata
tiho cu kucati, mila
na tvoja vrata

Ruku ću tražiti tvoju
najdraža moja
za mene postojiš samo ti
i tvoja ljepota

Jedna će mandolina
svirati ovu noć
čekaj me, čekaj, mila
čekaj, jer ja cu doć'

Tebi cu donijeti ja
najljepše cvijeće
nikada ljubav naša
prestati neće

S tobom cu živjeti ja
cijelog zivota
nas dom ćeš krasiti
voljena, ti i tvoja ljepota

Jedna će mandolina ...
Jedna će mandolina ...

Ti si jedna ruža koja spava
neka tiha bol u srcu mom
ti si ovog ljeta nježna trava
nisi moja, a ja nisam tvoj

Ti si jedna zvijezda što ne plamti
jedna davna priča srca mog
ti si jedno ljeto što se pamti
nisi moja, a ja nisam tvoj

Još i danas teku suze
jedne žene
žene koja voli mene
cvijeta koji zamnom vene

Volio sam osmijeh s tvoga lica
volio sam sjaj u oku tvom
otišla si, kao laka ptica
nisi moja, a ja nisam tvoj

Još i danas teku suze ...
Još i danas teku suze ...

Ti nisi radosna
to dugo već znam
usprkos ljubavi
što mogu da dam

Naš skromni mali dom
utihnut ce tad
a to da odlaziš
ne, nije to san

O draga, nemoj, nemoj lagati
jer, ti se nikad nećeš vratiti
u ovaj dom
O draga, nemoj, nemoj lagati
jer, ti se nikad nećeš vratiti u ovaj dom

Te čudne zakone
što donosi svijet
ja neću priznati
jer život je lijep

I neću plakati
dok prihvaćam kraj
jer, sve je prolazno i rastanak taj

O draga, nemoj, nemoj lagati ...
O draga, nemoj, nemoj lagati ...

Mirno teku rijeke
mirno žita šume
svjetlo njiše misli
misli njišu šume

Ptica let šara svod
prsti pjev u jasni vedri dan
jasni dan, vedri smijeh
vedar covjek nikad nije sam

Maštom takneš, svaku travku, cvijet
tu si velik ti i tvoj je svijet
onda mir, samo mir
rijeka, šuma, plavi svod i ti

Još da skineš dugu
sjajnu, vrelu, žarku
sve bi zlato dana
stalo u tu bajku

Ptica let šara svod ...
Maštom takneš, svaku travku, cvijet ...

Tu na pragu doma oceani leže
sve iz tvog života tu se vraća
već se vide strehe, već se čuju zvona
više nisi sam, sve te čeka

Svjetla što su nekad u daljini sjala
sad su iza tebe sasvim mala
oceani bura, mora što su zvala
sve je samo san, sad si tu

Svijet je velik ako znaš gdje je dom
sunca skupljaš da ih daš nekom svom
sve što nosiš kao san na svoj put
bit će ljepše kad se jednom vratiš tu

Zelena dolina tvojega djetinjstva
to je divan kraj jedne bajke
sada vraća čovjek snove ludog sina
tu gdje svjetli prozor tvoje majke

Tu na pragu doma oceani leže
sve iz tvog života tu se vraća
već se vide strehe, vec se čuju zvona
više nisi sam, sad si tu

Svijet je velik ako znaš gdje je dom ...
Svijet je velik ako znaš gdje je dom ...

Mirno spavaj dušo moja
noć je 'ladna zvizda tvoja
sjaja nima
na sto vrata ja san kuca
tople riči, mrvu srca
nigdi nima

Pismo mala reci svima
moj je život pusta stina
mira nima
miljun pasi ja san proša
sad se pitan di san doša
srice nima

Skalinada, skalinada
tu se penje, tu se pada
to je sudba, to je nada
skalinada
skalinada, skalinada
svaki korak, jedna skala
svaka skala, jedna nada
skalinada

Sudbo moja 'ol ne vidiš
na toj stazi di me vodiš
sunca nima
u đardinu od života
još mi samo pisma osta
cvića nima

Kad zajeca mandolina
sve ću skončat čason vina
nek me nima
kraj fontane sklopit oči
ona tuđu sriću toči
moje nima

Skalinada, skalinada ...

Pusti suzu, Dalmacijo moja
pusti suzu slanu kao sol
pusti suzu, Dalmacijo moja
i isplači materinu bol

Pusti suzu, Dalmacijo moja
ni'ko neće zamiriti to
tukli su ti gradove i škoja
ranili ti dušu pritesko

Dalmacijo, Dalmacijo
Dalmacijo, sve ti cvitalo
Dalmacijo, Dalmacijo
Dalmacijo, sve ti cvitalo

Pusti suzu, Dalmacijo moja ...
Pusti suzu, Dalmacijo moja ...
Dalmacijo, Dalmacijo ...

Samo jedan dan života
još jednu času mi dajte sad
jer ja sutra nisam s vama
jer sutra umrijeću ja

Moj život je kratak bio
i prolazan kao san
a ja želim samo jedno
da živim još jedan dan

Neka staro društvo dođe
ko nekad davno u kraju mom
nek se čuje stara pjesma
taj zadnji glas srca mog

Moj život je kratak bio ...

Samo buket bijelih ruža
nek bude vječno na grobu mom
samo vjetar neka priča
tu tajnu života mog

Moj život je kratak bio ...

Gledam ta siva jutra
dok u srcu su dani djetinjstva
žitna polja što sada me zovu
proljeće je u mome kraju

Selo moje, selo malo
u daljini mirno spava
tu su sume, tu je rijeka
prva ljubav sto me čeka

Soba je ova hladna
u ovom gradu ja sam samo stranac
tu za mene ljubavi nema
gdje su ona polja snena

Selo moje, selo malo ...
Selo moje, selo malo ...

Voljela me jedna žena
slomila me uspomena
slomile me noći duge
i od vina i od tuge

Govore mi mnogi ljudi
da sam rano ostario
a ne pitaju me kako
ja sam život provodio

Voljela me jedna žena
proklela me suza njena
svu je snagu srce dalo
puno rana a godina malo

Govore mi mnogi ljudi ...

Slomile me noci duge
i od vina i od tuge
svu je snagu srce dalo
puno rana a godina malo

Govore mi mnogi ljudi ...
Govore mi mnogi ljudi ...

Noćas ću pod sviću
bacit peškafondo,
zapalit španjulet
i odmorit dušu.

Pridat ću se moru,
miru i tišini,
zaboravit sve ću
stvari ća me gušu.
Pridat ću se moru ...

Lipo je, lipo je,
uvik pustit se od kraja
na more.

Lipo je, lipo je,
ubit oko ispod prove
do zore.

Ne triba mi puno,
to ja i ne želim,
jedna se obisi,
ja joj se veselim.

Kad je u brod dignem
i kad crno pune,
oživi mi dušu
ća u gradu trune.

Kad je rukon ćapan
i u sić je spustin,
od sriće bi moga
dušu da ispustin.

Lipo je, lipo je ...

Znaš moram ti reći
ne morem izdurat
ovdi svako svoju
priču pričat zna

A ja pojma nemam
šta se to zbiva
kao da su se svi
prejeli ludih gljiva

Znaš moram ti priznat
da nije mi lako
ovdi svako karte
namišta po svom

I niko u svom tilu
mira nima
svako svakom
neki novi dišpet sprema
zato

Ne dam da mi judi govore
da ti nisi cura za mene
moj si cvit iz kamena
sad i za sva vrimena

I ne dam da mi judi govore
znam da lažu od jubomore
moj si cvit iz kamena
Dalmatinko voljena

Znaš moram ti priznat
sad sve je u redu
u ovom gradu
svi su ludi za tobom
a ja te želim i dušom i tilom
nasmijanu, sritnu svu u bilom

Ne dam da mi judi govore ...
I ne dam da mi judi govore ...
Moj si cvit iz kamena
Dalmatinko voljena

Kao stjena što se ne da
žegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam

Život moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje

Nisam sudac, a ni mudrac
teško nosim to kamenje
to breme sjećanja
na svojim leđima

Gdje god dođem, kud god prođem
već je netko odlučio
u ime onoga što nas je stvorio
a nije se borio

Neću izdat' ja Boga nikada
neću gasit' sunce koje s neba sja
neću zbog tebe rukom na sebe
jer ti me voliš i ti se moliš za mene

Neću izdat' ja Boga nikada ...

Ne pitam te, što si bila s njim
pusti me da sve zaboravim
ne pitam te, dal to je sudbina
il je sve moja zabluda

Više neću tvoje ruke
više neću usne tvoje
nebu pustam bijelu pticu
varala si sanjalicu

Ne pitam te, s kim si vino pila
gdje si sad suze ostavila
ne pitam te, dal to je sudbina
il je sve moja zabluda

Više neću tvoje ruke ...

Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju

Al' čeznja dršće kao ptice golo
k'o plava pjesma naglo prekinuta
k'o neko blijedo i beznadno kolo
k'o bosi prosjak na po' pusta puta

Sva ljubav moja usred ceste kisne
moje je srce u sedam komada
pod svakim mačem jedan plam da vrisne
nad mojim dahom mramorna gromada

Tmurne se misli reska svjetla boje
krv u moždane, mozak van da skoči
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
tuđinska ženo, samilosne oči

Dok te grlim kraj fontane
zadnji put ti slušam smijeh
a u grlu srce stane
još si mlada, još je grijeh
a u grlu srce stane
još si mlada, još je grijeh

Dok me prate niz skaline
oči modre kao svod
nemoj kleti more sinje
i u luci bijeli brod
nemoj kleti more sinje
i u luci bijeli brod

Ne zaboravi,
ne zaboravi me ti
golubice, golubice
jer u srcu mom
jer u srcu mom si ti
golubice, golubice
golubice, golubice bijela
golubice, golubice bijela

Samo pupaj, samo rasti
ja u dalek moram svijet
za me čuvaj kad se vratim
svoje srce kao cvijet
za me čuvaj kad se vratim
svoje srce kao cvijet

Ne zaboravi ...

O, more
još se sjećam onih dana
kad si nasa tijela
milovalo pjenom tvojih vala
tad smo djeca bili mi
i još nismo znali
što nam nosiš ti

A s pjesmom i mirisom tvojim
rađala se ljubav naša
i zato ti more hvala

More, more, more, more
more, more, o, more

I to Sunce
što nad tobom tako sije
i taj galeb
što nad tobom leti
i opojni miris bora
svo to tvoje blago
dalo si nam ti

Dalo si nam ljubav vječnu
dalo si nam sreću
i zato ti more hvala

More, more, more, more ...

U boj, u boj!
Mač iz toka, braćo,
nek dušman zna kako mremo mi!

Grad naš već gori,
stiže do nas već žar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!

K'o požar taj grudi naše plamte,
utiša rik mača naših zvek!

K'o bratac brata
Zrinskog poljub'te svi!
Za njim na vrata,
vjerni junaci vi!

(Sad, braćo!
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše, more!
Brus'mo ljute naše mače,
neka sijeku jače, jače!
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše, more!)

Sad zbogom bud',
dome naš zauvijek,
oj, zbogom,
od svud i svud
na te dušman ide prijek.
I već u grob
sveti trup sklada tvoj,
al' neće!
Za te sin svak u boj se kreće!
Dome naš, ti vijekom stoj!
Hajd' u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena mnoš
na nj diže svoj nož;
Hajd' u boj!
Nas mal, al' hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt'?
Smrt vragu, smrt!
Za dom, u boj, za dom u boj!

Sad zbogom bud', ...

Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on mora past'!

Projden kroz Pasike,
sa družbon veselon.

Ozgar me posipje,
murtilon zelenon.

Murtilon zelenon,
moje milo zlato.

Moja kaleta je tisna
ma je lipja vengo Londra
nima sunca, nima arje
ali jema moju jubav

Cvića samo u pitare
tiramoli vežu skale
a murtila i lancuni
lipo rese moju kalu

Kaleto moja draga
volin te više od sunca
niz tebe san vozija
karet na balinjere
i uz tebe gura
kolo o' barila

Kaletica moja mala
za me nista lipje nima
kad se sitin mladih dana
svaki kamen nesto priča

Cvića samo u pitare
tiramoli vežu škale
a murtila i lancuni
lipo rese moju kalu

Kaleto moja draga ...

Kaleto moja draga
volin te više od sunca

Kod ovako divne noći
kod ovako divne noći
kod ovako divne noći
da ja moram spavat' poć'

Naslonim se ja na prozor
naslonim se ja na prozor
naslonim se ja na prozor
i razmišljam o ljubavi

Al' je ljubav bolest teška
al' je ljubav bolest teška
al' je ljubav bolest teška
koju moram trpit' ja

Kad je mjesec svoje zrake
kad je mjesec svoje zrake
kad je mjesec svoje zrake
na sve strane prosuo

Onda sam te, moja draga
onda sam te, moja draga
onda sam te, moja draga
prvi put poljubio

Ah, piši mi, mati
o Jadranskom moru
o sakemu valu
uzdišen za njin

O lovoru staron
i mirisnon boru
ča resli su z manon
va letima tin

Čagod mi napiši
i o našoj rivi
kakovi vapori
arivaju sad

I neć mi povedaj
sused još ki živi
kade smo bivali
kortil je odzad'

Napiši se, mati
i niš ne pozabi
zač, bit će mi dragi
list i pozdrav tvoj

Za srce i dušu
rič tvoja mi rabi
kadgod na te mislin
ti uzdah si moj

Kad cu opet doć
da te vidim ja
kad cu opet moć
da te jubim ja

Tek sad vidim što mi
znači, Vela Luka, more, ti
uspomene će mi
samo ostati

Za mrkinte i žale
za nas ošjak i vale
Velu Luku mala
ne zaboravi

Doću opet draga
budi sa mnom sretna ti
znaj da će nas naša
prošla ljubav čekati

Kad ja vidim modro more
i zelene borove
zakantat cu ovu
pismu za tebe

Za mrkinte i žale
za nas ošjak i vale
Velu Luku mala
ne zaboravi

Tamo gdje sam rođen vole ljude
tamo se dobra djeca jutrom bude
tamo ih brižne majke uvijek uče
na ljubav i mir

Tamo gdje moje misli sada plove
drugi žive moje snove
a u dvorištu mome
sada druga djeca igraju

Tamo gdje bijela jedra morem plove
u večeri plave kad stara zvona zvone
tamo gdje ljudi nedjeljom na misu
uvijek odlaze

Tamo se crven bijeli plavi vije
tamo se pjesme pjevaju ko prije
a moja braća uvijek iste
snove snivaju

Sad one stare pjesme i zvuci mandolina
u davne dane vraćaju
a moja pjesnička duša piše dragu pjesmu
za moju domovinu, domovinu

Tamo gdje bijela jedra morem plove
u večeri plave kad stara zvona zvone
tamo gdje ljudi nedjeljom na misu
uvijek odlaze

Tamo se crven bijeli plavi vije
tamo se pjesme pjevaju ko prije
na djedovini mojoj
gdje moji stari snivaju

Sad one stare pjesme i zvuci mandolina
u davne dane vraćaju
a moja pjesnička duša piše dragu pjesmu
za moju domovinu, domovinu

Tamo gdje bijela jedra morem plove
u večeri plave kad stara zvona zvone
tamo gdje ljudi nedjeljom na misu
uvijek odlaze

Tamo se crven bijeli plavi vije
tamo se pjesme pjevaju ko prije
a moja dobra majka i moja braća
još me čekaju
a moja dobra majka i moja braća
još me čekaju

Boli me, boli me
boli me uspomena
nemam ja, nemam ja
nemam srce od kamena

Ja ću, ja ću ostariti
ali neću ozdraviti
kad te vidim zapjevat ću
a kad prođes zaplakat ću
al' te neću pozdraviti

Bez tebe, bez tebe
bez tebe k'o bez lijeka
život mi, život mi
teče kao gorka rijeka

Ja ću, ja ću ostariti ...

Neka ti, neka ti
neka ti nebo sudi
niti ja, niti ja
niti ja, niti ljudi

Ja ću, ja ću ostariti ...

Odavno već nisam
mislio o tebi
među nama dani
i godine stoje
nikada te više
pronašao ne bi
da se jučer nismo
vidjeli nas dvoje

Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slučajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da cemo se sresti
pod svijetlima ovog
bezimenog grada

Pričas mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo
isplakali tako
ostala si uvijek ista
i ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina žena na putu mom
ostala si uvijek ista

Stigao sam kasno ...

Pričas mi o svemu ...

Prid tobon se molin ka prid Bogon
Što san ima dilija san s tobon
U molitvi spominjen ti ime
Ti mi kidaš od života cime

Sad mi kažu nemaj moru vire
A ja san te jubi priko mire
Dok ti spavaš budin te gitaron
Prid tobon se molin ka prid oltaron

Samo more nosin ja u duši
Samo more mazi me i guši
Samo s moren sritan san i bidan
Samo moru ja se ispovidan

Samo more nosin ja u duši
Samo more gradi mi i ruši
Samo more tebi kapu skidan
Samo moru ja se ispovidan

Za te su me vezale kadene
Pa mi često dođe da ih kidan
Tvoji vali teku mi kroz vene
I što drugo nego da se pridan

Samo more nosin ja u duši
Samo more mazi me i guši
Samo s moren sritan san i bidan
Samo moru ja se ispovidan

Samo more nosin ja u duši
Samo more gradi mi i ruši
Samo more tebi kapu skidan
Samo moru ja se ispovidan
Samo more tebi kapu skidan
Samo moru ja se ispovidan

Tu, pri kleti sem se našel
kak negdar moj ded
ak' cerkvica je za dušu
za telo je klet

V njoj sloboda mi je cela
i životni zvir
tu si, posle trudnog dela
navek najdem mir

Se prolazi, si prolaze
Zagorec, pa ne
jezer let skup s kleti traje
v srcu Horvatske

Niti vel'ki, niti silni
nemreju nam niš
kajti mi sme dobro vino
a ne kiseliš

Puntamo se kad nam treba
znamo platit ceh
gdo je bratec dobre vole
more k nam na breg

Gde pri pesmi i pri vinu
v kleti zaprta
senja v tugi i veselju
duša zagorska

Se prolazi, si prolaze ...

Niti vel'ki, niti silni ...

Šlivari sme starog roda
trdi kak i breg
se prolazi se se menja
mi sme tu navek

Kaj vu duši sakom sinu
ista misel spi
vek i večno da bu živel
narod horvatski

Volio sam jednom jako
u životu svom
garavušu, garavušu
u sokaku mom

Sve je ona meni
dobro što ja znam
srce moje lažem sebi
bolje kad sam sam

Opile me njene oči
ne znam sto je nju
pa je dala mladost svoju
za barabu tu

Sve je ona meni ...

Otišla je za tri dana
ni sam ne znam kud
srce moje za njom kuca
ali uzalud

Sve je ona meni ...

Čvrsta ruka i poštenje
sveta voda i krštenje
budi čovik, to je dika
budi roda svoga slika

Ne daj na se, ne daj svoje
nemoj tuđe, prokleto je
jer ko život tako prođe
ponosan pred Boga dođe

Gdje god da te život nosi
uvik moraš znati ko si, hej

Geni, geni kameni
vatra gori u meni
geni, geni kameni
takvi smo mi rođeni
uzmi ili ostavi

Loša bila '45-ta
rasula nas preko svijeta
a sad nova loza raste
vratile se kući laste

Plave krvi, bijela lica
rađaju se nova dica
na kamenu ka na svili
di oduvik mi smo bili

Gdje god da te život nosi ...

Geni, geni kameni ...

Volio je ženu svog života
sada tugu svoju vješto skriva
bezbroj puta vraća se i krene
da opet pođe k' njoj pod prozore njene

Ljubio je njenu kosu plavu
želio da ima zvijezdu sjajnu
sada skriven u sjenci od granja
on se sjeća njenih milovanja

Ove noći jedna žena mirno spava
na jastuku rasuta joj kosa plava
u tišini doma svoga mirnog zdanja
ove noći jedna žena nesto lijepo sanja

Ove noći jedan čovjek nekud luta
na čas misli da je stigo na kraj puta
ove noći jedan čovjek tužno bdije
dok niz lice umorno mu hladna kiša lije

Volio je ženu svog života ...
Ljubio je njenu kosu plavu ...
Ove noći jedna žena mirno spava ...
Ove noći jedan čovjek nekud luta ...
Ove noči jedna žena nešto lijepo sanja

Ponistra je drivo a prazi su stine,
s tobon san se ruga i pasa san vrime.

Ponistra je drivo a prazi su stine,
zbogon, draga moja, za četiri zime.

Ponistra je drivo a prazi su stine,
jopet ću se vratit da te žeja mine.

Sad je kasno da se kajem
Nima nazad s ovog puta
Pustim nebom sve dok traje
Moja zvizda neka luta

Ne razumin ništa više
Samo pismu duša jubi
I na vodi rič što piše
Ona sebe ludo gubi

Potroši san mladost, i dušu i tilo
A sve lipo ča je bilo
Ča je ludo srce snilo
U pismi se zbilo

Sad ladne su noći i grko je vino
Neka skonča ovo tilo
Kad sve lipo ča je bilo
Tek srcu se snilo
Potroši san mladost, i dušu i tilo

Sudbo moja ča mi dade
Da su stvarni snovi stari
Jedan cvit u krilo pade
Mojoj slomljenoj gitari

I da neće, mora dalje
Ovo srce ča se dalo
Dok van s vitrom pismu šalje
Njemu osta lišće palo

Potroši san mladost, i dušu i tilo ...
Sad ladne su noći i grko je vino ...

Obaša san sva mora
vidija san cili svit
sve gradove i sve luke
pa onda nazad u Split

A bija san u Espanji
proša san uz Alžir
bija san na Havaje
i u daleki Brazil

Ča će mi Copacabana
Akapulko i Madrid
kad ja iman svoju kalu
kad ja iman svoju malu
tamo je moj cili svit

Ča će Rio De Janeiro
Honolulu il' Pariz
kad ja iman svoju kalu
kad ja iman svoju malu
tamo je moj cili svit

Sva blaga, sve dragulje
dao bih za onaj dan
kad nošen valima i vjetrom
spazim voljeni grad

A nije to Espanja
a nije ni Alžir
nisu to Havaji
ni čarobni Brazil

Ča će mi Copacabana ...
Ča će Rio De Janeiro ...

Rekli su mi najgore o tebi
nisu nikad pričali o sebi
rekli su mi ono ča su tili
virova san, stariji su bili
rekli su mi ono ča su tili
virova san, stariji su bili

Rekli su mi da si svigdi bija
rekli su mi da si puno pija
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali

Oprosti mi pape sve te grube riči
i moj život sada na tvoj život sliči
oprosti mi pape, sad razumin tebe
gledan tvoju sliku gledajući sebe

Rekli su mi da si ženske jubi
na kartama da si šolde gubi
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali

Rekli su mi da si sova Boga
rekli su mi prikoviše toga
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali

Oprosti mi pape sve te grube riči
i moj zivot sada na tvoj zivot sliči
oprosti mi pape ca san druge sluša
ja san pape isti jer san život kuša
oprosti mi pape, oprosti mi pape

Hoće li tko pjevati o tebi
kad mene ne bude
kad mi život oči zaklopi
ljubavi

Hoće li još zvijezde nebo kititi
kao ptice tu se gnijezditi
hoce li se itko voljeti
kao mi

Taj dan kada odem ti ja
kada zaspem korak dublje od sna

Ja cu naći svoj mir
kao cvijet u polju
među bijelim brezama
a kako ćeš mi ti
lane na tom svijetu
punom vukova

Nova jutra kad te snenu probude
a s desne strane mene više ne bude

Ja cu naći svoj mir ...

Ako me voliš draga
ne postoji granica
koja dijeli ovaj svijet od onoga

Ako me voliš draga
nije zadnja stanica
samo je ljubav tajna dvaju svjetova

Moj je život knjiga puna ratova
svaki list je more divljih valova

Ja cu naći svoj mir ...

Ako me voliš draga ...
Ako me voliš draga ...

Neka se pjesme dignu
ravno do neba stignu
i dobre duše
nek' mržnju sruše

Nek' vjera bude snaga
mir iza kućnog praga
nek' bude znanja
i blagostanja

U život djeca krenu
čovjek nek' voli ženu
kao ja tebe

Ja cu naći svoj mir ...

Ako me voliš draga ...
Ako me voliš draga ...

Taj dan kada odem ti ja

Zašto vraćanje molim
kad lažni su susreti naši
uzalud ovo je piće
kad bol je u svakoj čaši

Plači kad nikoga nema
i pusti suze da teku
kad sve je svejedno sve nestaje
sve odlazi kao san

Sa sobom odnosiš sne
ostavi tugu i bol
a sutra možda će sutra
donijeti nove nade

Plači kad nikoga nema
i sakrij suze što teku
sada kad samo smo stranci
ne otkrivaj svoju bol

a sutra možda će sutra
donijeti nove nade

Plači kad nikoga nema
i sakrij suze što teku
sada kad samo smo stranci
ne otkrivaj svoju bol

Plači kad nikoga nema
ne otkrivaj svoju bol

Još uvijek zvone stara zvona
dok ona je negdje daleko
da li čuje bol srca moga
da li čuje da plačem za njom

Svi smo te voljeli, Marija
ljubavi jedina
Svi smo te voljeli, Marija
ljubavi jedina

Dok valovi pričaju o tebi
i pjevaju pjesme o nama
ti negdje si s drugim
ili lutaš kao ja sama

Svi smo te voljeli, Marija ...

Cilo vrime
ajme, cilo vrime
ona mala
gleda baš u tebe

Ol' ne vidiš
ajme, ol' ne vidiš
ona tamo
ma, ča cekaš više

Čini mi se
ajme, čini mi se
da će opet kasno bit'
ka oni put

Čini mi se
ajme, čini mi se
da ce i ova reći
ono isto

Di si bija, bija, bija
kad je grmilo, kad je grmilo
kad je sivalo
Di si bija, bija, bija
kad je grmilo, kad je grmilo
kad je sivalo

Ajde, reci
ajde, ajde, reci
ča bi tija
ča još čekaš više

Lipšu malu
nikad lipšu malu
nećeš više nać'
ni na kraj svita

Čini mi se
ajme, čini mi se
da će opet kasno bit'
ka oni put

Čini mi se
ajme, čini mi se
da će i ova reći
ono isto

Di si bija, bija, bija ...
Di si bija, bija, bija ...

Ča smo 'tili, ni ne znamo već
tek su bili niki svitli dni
sititi se, ne možeš ni speć'
razišli se prijatelji svi

Evo, vrime na licu nan sad
pečat bora, godine su tu
spoznali smo kojekakav jad
virovali varljivon smo snu

Ča je bilo, tega više ni
ča smo bili, sad su drugi to
nima više oni lipi sni
razbili se u komada sto
ča je bilo, tega više ni

Mladost ode kao morski vir
lipe pisme, radosti i sni
šutimo već, trazimo svoj mir
već smo siti obećanja svih

Ča je bilo, tega više ni ...

Dobra ti večer, mati moja
već me zovu dica
ka moju dušu i njih grije
ljubav s tvoga lica

Kad sve bi stalo u dvi riči
kad tuče prva noćna ura
u mojoj sobi ka u priči
zašumi more, skripje škura

I tad te čujem kako kažeš
da mora jednom poć' na bolje
a život uvik isto važe
beskrajno more, škrto poje

Dobra ti večer, mati moja
šta ti mogu reci
dobra ti vecer, mirno spavaj
i ja idem leći

Dobra ti večer, mati moja
već me zovu dica
ka moju dušu i njih grije
ljubav s tvoga lica

I sad te vidim, punu snage
di sama stojiš isprid dvora
dok život nosi naše drage
ti si ka stina nasrid mora

I tad te čujem kako kažeš ...

Dobra ti večer, mati moja ...
Dobra ti večer, mati moja ...

Kad jednom prođem uza te ka svitlo
I samo trepnem pa se izgubim
Oba'ćeš vitar od svake bande
Da nađeš zvizdu ča je za te sjala

A ja ću dušu rastrit po moru
Kad se prilije priko ladnih stina
Tamo di tone sva moja čežnja
Kad te ovdi za mene nima

Da bude cili moj svit meni ne more bit
A kad zaboli stisnit ću zube
I neću pustiti ka i ptica krik
Kad sve šta volim i sve šta sanjam
Meni ne more bit
Meni ne more bit
Ne more mi bit

A ja ću dušu rastrit po moru
Kad se prilije priko ladnih stina
Tamo di tone sva moja čežnja
Kad te ovdi za mene nima

Da bude cili moj svit ...
Da bude cili moj svit ...

Sunce se skalalo, sve se išporkalo
Kad je pošla ča
More se povuklo, u srcu zatuklo
Kad je pošla ča
Zvona su fermala i umukla vala
Kad je pošla ča
Sve sve išempjalo, otkraja molalo
Kad je pošla ča

Odnila je dušu, tilo
Al' još uvik pamtim je
Zalampalo, zagrmilo
Sneveralo je posli nje

Nebo je na zemlju palo
Uveja je bili cvit
Zagrmilo, zalampalo
Kad je partila u svit

Sunce se skalalo, sve se išporkalo
Kad je pošla ča
More se povuklo, u srcu zatuklo
Kad je pošla ča

Odnila je dušu, tilo ...
Nebo je na zemlju palo ...

(Ptica piva i ne piva
Opustila stara riva
Kad je pošla ča
Debuleca dušu stegla
I stina mi na srce legla
Kad je pošla ča)

Nebo je na zemlju palo
Uveja je bili cvit
Zagrmilo, zalampalo
Kad je partila u svit

Sunce se skalalo, sve se išporkalo
Kad je pošla ča
More se povuklo, u srcu zatuklo
Kad je pošla ča

Srebrne kiše nad gradom padaju
nema nas više, neka drugi sanjaju
daljine me zovu, u njima nestat ću
daleko od tebe, voljet prestat ću
nećeš me naći ovaj put
ne troši riječi uzalud

Posljednjih dana, prati me tama
posljednjih noći ne izlazim van
posljednjih dana ti nisi si sama
on je sa tobom, on krade ti san

Kiše su stale, ljubavi nove bude se
sve ide dalje, samo ovaj put bez nje
daljine me zovu, u njima nestat ću
daleko od tebe, voljet prestat ću
nećeš me naći ovaj put
ne troši riječi uzalud

Posljednjih dana, prati me tama ...

Jednom kad shvatiš da u meni imas sve
život kraj tebe tako lako proći će
al mene nece biti tu, biti tu

Posljednjih dana, prati me tama ...

Negdje postoji, negdje čeka nas
Cvjetno polje i sunčan dan
Negdje bit će kraj svih tih lutanja
Bit će kraj dugog puta za nas

Već je hladno sve, mrak je oko nas
Već je umoran i tih naš glas
Malo mirnog sna, malo ljubavi
U dolini će biti za nas

Tad će sunce sjati jače
Tad će noći biti tople
Jutra bit će nadanja
U ljubavi vječnoj spas
Zato, ljubavi, sada pođimo
U dolinu našeg sna

Negdje postoji, negdje čeka nas
Cvjetno polje i sunčan dan
Negdje bit će kraj svih tih lutanja
Bit će kraj dugog puta za nas

Pijan sam od mora daleko od kuće
dugo već ti san pisa niti slova
danas se jedan gubi drugi već se vuče
neman šta ti javljat nema ništa nova

Izgubljen na karti nekog drugog svita
krijen tako puno ljubavi u srce
jedva čakan vidit svitlo s parapeta
vrtal oko kuće vrata od konobe

Kad se vratin doma kad ugledan luku
vidjet ću te s broda gdje mi pružaš ruku
i nek bura zviždi i nek jugo jača
micati se neću iz tvoga mandrača

Kad se vratin doma uz komin i priču
neka čuju dica di san kuša sriću
usidrit ću srce prihvatit se polja
ti si moja vala ti si zvizda škoja
usidrit ću srce prihvatit se polja
ti si moja vala ti se zvizda škoja

Znan da svakog danas stojiš pod feralon
gledaš na pučinu čekaš moju poštu
i na mene misliš dokle tisnon kalon
prohode težaci vonjajuć po moštu

Često mislim kako baciti ću cimu
kako će se smotat idra i konopi
listala si album skoro cilu zimu
pazeć da se ljubav tvoja ne istopi

Kad se vratin doma uz komin i priču ...

Vidija san svitlo, blido svitlo tinja
Prispija je brod, siša san u luci
Evo san ti doša priko mora sinja
Svoju prošlost nosin u žujavoj ruci

Evo da u tvome otpočinem dvoru
I na tvoje drago naslonim se krilo
Jer se nigdi nije ka u tvojoj kali
Ova lipa pisma pivala uz vino

Moja Dalmacijo, kad te more budi
I kad s kampanela tuče
Srce zove tebi vuče

Moja Dalmacijo, kad te more budi
Mene zovu moje vale
Moji ljudi, moje kale

Evo da u tvome otpočinem dvoru
I na tvoje drago naslonim se krilo
Jer se nigdi nije ka u tvojoj kali
Ova lipa pisma pivala uz vino

Moja Dalmacijo, kad te more budi
I kad s kampanela tuče
Srce zove tebi vuče
Moja Dalmacijo, kad te more budi
Mene zovu moje vale
Moji ljudi, moje kale

Vapor je u luci, i na te čeka
ostaje mi prazna, posteja meka
poljupcem mi brišeš, tugu sa čela
tepajuć mi njezno adio bella
adio jubavi

Adio bella, adio bella
ostavljaš mene svoj najlipši cvit
srcu je teško al' suze cu skrit'
adio bella, adio bella
jubav ces jedina zauvik bit'
prokleto more i šoldi i svit
adios amor, adios amor
adios amor, adios amor

Vera je na ruci, i na te čeka
kako cu bez tebe, nisi mi reka
sidro ča se diže, srce mi cipa
s prove ti mi mašeš, adio lipa
adio jubavi

Adio bella, adio bella ...

Na tvojoj ruci prsten
u tvome oku suze
taj drugi što te uze
ne voli kao ja

On nije s tobom bio
i slušao gitaru
i ne zna pjesmu staru
tu koju srce zna

On može da te vodi
i dvore da ti kupi
sva blaga da ti skupi
sigurnost da ti da

Al' falit ce ti barke
i pjesme s ovog mora
i falit ce ti noći
sa malog starog sna

Na tvojoj ruci prsten
u tvome oku suze
taj drugi što te uze
ne voli kao ja

I proplakat će noći
i proplakat će zora
a kako ne bi čovjek
kad voli kao ja

I proplakat će noći ...

Pismo moja hrli tamo
di anđela mog je dom
u krilo se spuštaj djevi
koja sniva slatki san

Ti joj reci da je ljubim
cilim žarom srca svog

Oj, ti dušo duše moje
oj, ti srce srca mog
oj, ti dušo duše moje
čuvao te dobri Bog

Kada dođu duge noći
pismo moja budi s njom
kano glasnik u samoći
i ljubavne čežnje zov

Ti joj reci da u srcu
samo njezin čuvam lik

Oj, ti dušo duše moje
oj, ti srce srca mog
oj, ti dušo duše moje
čuvao te dobri Bog

Da sam odavno, draga
tvoje srce slomio
sad kad ne plačeš više
sad tek shvaćam to

Moje bolno srce šapće riječi te
oprosti dušo, oprosti molim te
ako odeš sad izgubio sam sve
oprosti dušo, oprosti molim te

Da sam najljepšu dob života
tebi uzeo
sad kad znam da je kasno
sad tek shvaćam to

Moje bolno srce šapće riječi te ...

Da si zbog mene tako često
dugo plakala
sad kad guše me suze
sad tek shvaćam ja

Moje bolno srce šapće riječi te ...

More diše, škojić spava
a na srid kanala gajeta je stala
di san ja, di si ti
pokraj mora na vrh bora slavuj piva
još te tako volim, mila
u daljini ispod sunca letiš ti

Opet zvone stara zvona
a ja ne znan di si, prva ljubavi
možda ispod neba plava
s nekim spavas ti

More diše, slavuj piva
a na srid kanala ja i moja gitara
di san ja, di si ti
pokraj mora, pored bora
zori zora, ti si zvizda jutarnja
u daljini sve do neba letis ti

Opet zvone stara zvona
a ja ne znan di si, prva ljubavi
možda ispod neba plava
s nekim spavas ti

Tužno zvone kampaneli
bolje da se nismo sreli
jer ispod neba plava
s nekim spavaš ti

Bilo je to godine devetsto i treće
kad su našu Hrvatsku stigle nesreće

Mađarske zastave digo Hedervary
silom hoće Hrvatsku da nam pomađari

Ustani, bane
Hrvatska te zove, zove
ustani, bane
Jelačiću

Nema junaka, nema Hrvata
kao što je bio Jelačić ban

A sada njega crna zemlja krije
i zelena trava prekriva mu grob

Ustani, bane ...

Pozdravi sve, sinje moje more
naše brodove što po svijetu plove
tebi na dar dižem času vina
zapjevajmo sad onu iz davnina

Kome bi šumilo more moje sinje
da Hrvatske nije, da Hrvatske nije
kome bi svirale moje mandoline
da Hrvatske nije more moje sinje
Sve, sve to dobro zna
moja Dalmacija
Sve, sve to dobro zna
moja Dalmacija

Na jarbolu tvom vije barjak sreće
čuvamo ga mi, mijenjati se neće
neka samo traju oseke i plime
zapjevajmo mi onu iz davnine

Kome bi šumilo more moje sinje ...

Mislili su neki, već nas neće biti
ni veselje svoje nisu znali kriti
raselit nas triba da nas manje ima
nisu tu ni bili tad ce reći svima

Nek tuđinu grizu, roda znati neće
bez jezika narod nema više sreće
djeca roda povist neće znati
potom svoj na svome neće bit Hrvati

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše
tom ne može nitko prošlost da izbriše
varaju se i ne misle tako
što se krvlju brani, ne pušta se lako

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše
tom ne može nitko prošlost da izbriše
mi smo tu odavna svi moraju znati
to je naša zemlja, tu žive Hrvati

Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
branili smo časno mi ognjišće svoje
čuvase nam pređi ovu rodnu grudu
nisu zbog slobode ginuli zaludu

Al' sad evo opet nova zora rudi
posli dugih lita Hrvatska se budi
tu na našoj zemlji, naš se barjak vije
crven, bijeli, plavi, više se ne krije

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše ...

Na kamenu tvrdom o tom slova pišu
od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu

Sreo sam prijatelja svog
sretnog k'o da me posl'o Bog
nikoga više ovdje ne znam, kaže mi
reci gdje su nam prijatelji svi

Pa kaže

Dao bi' sto Amerika
sve na svijetu ja bi' dao
tek da sjednem na verandu
pa uz karte i bevandu brojim valove

Gledam u slike, on i sin
kaže da malog zovu Jim
da prozora kuća ima dvadeset i dva
dobro živiš, čudim mu se ja

A on kaže

Dao bi' sto Amerika ...

Majko, majko stara
slušaj pjesmu sina svog
majko, tko mi sudi
tko mi uze najdraže
suza, suza nemam
da isplačem svoju bol

Boli me, majko, boli me
noćaš duša umire
bila je, majko, bila je
vrela krv životu mom
ja ću za njom, ja ću za njom

Majko, noć je tiha
more diše, miruje
samo tvoj jedinac
ove noći tuguje
suza, suza nemam
da isplacem svoju bol

Boli me, majko, boli me ...

Na kantunu kuća stoji, mala kuća ljudi moji
u njoj Ane dane broji, noći broji ljudi moji
na kantunu kuca stoji, mala kuća ljudi moji
u njoj Ane dane broji, noći broji ljudi moji

Broji Ane, dane, noći
kada ću je prosit doći
kada ću je prosit doći

Meni se je obećala
sve to znade naša kala
sve to znade naša kala

Broji dane, broji ure iznad svoje balature
moja Ane broji dane, dan vinčanja da joj svane

Broji Ane, dane, noći ...
Meni se je obećala ...

Broji Ane, dane, noći, kad će svi čestitat doći
bit ce ića, bit će pića, mojoj Ani sviće srića
Broji Ane, dane, noći, kad će svi čestitat doći
bit ce ića, bit će pića, mojoj Ani sviće srića

Ribar plete mrižu svoju
koja njemu triba
A ko će je sutra plesti
baš ga nije briga

Zapivaj pismu ribaru stari
jer to je pisma o moru
Zapivaj pismu ribaru stari
jer to je pisma o moru

More divno, more plavo
ti si meni drago
Ti si čežnja srca moga
ti si moje blago

Biseru divni rodnog mi kraja
tvoja me lipota opaja
Biseru divni rodnog mi kraja
tvoja me lipota opaja

Kad zadnja sunčana zraka
za Marjan umorna zađe
Križevon kalon niz varoš pojde
na rivu picaferaj

Na kosti nosi on skale
da može užgat ferale
klapadu žute stare postole
ča su se sjale na bal

Polako, šoto voče
o bodulu on piva
završija je posal
zasvitlila je riva

Zapalila se cila
u ijadu koluri
ka mladost ča je prosla
a starosti se žuri

Kuntenat doma se vraća
noga za nogon se vuče
skripadu bolno kosti mu stare
ča je daleko do kuće

Polako, šoto voče ...

Zapalila se cila ...

Kuntenat doma se vraća ...

Zove me društvo na čašu vina
da nam gitara tiho svira
al' meni noćas do ničeg nije
srce se samo od sebe krije

Ja nemam više razloga da živim
ja nemam više čemu da se divim
ja neću noćas ni za kog da znam
kad nje već nema bolje da sam sam

Kako da pjevam kad mi se plače
kako da pijem kad duša boli
kako ću, kako, noćas sa vama
kad ona negdje drugoga voli

Ja nemam više razloga da živim ...

Hej, da ti je znati
koliko je naša ljubav daleko
kad tebe nema, nisi tu

Hej, noću se često probudim
odmah na tebe pomislim
a tebe nema, ti nisi tu

Al' priko mora, priko stina
priko polja i planina
dolazin da rečen ti sve
riči što čuva san za te

Lipa si ti, najlipša si
jubin te ja, svog anđela
lipa si ti, najlipša si
oprosti mi sad što volim te ja
al' ne mogu živjeti bez ljubavi

Hej, noću se često probudim ...

Al' priko mora, priko stina ...

Lipa si ti, najlipša si ...
Lipa si ti, najlipša si ...

Zbog tebe bi plava mora umirila valove
zbog tebe bi livade rosne u cvijeću procvale
zbog tebe bih od plavih dubina kupio sjajne bisere
kad bi me tvoje usne ljubile

Srcu mome tiha patnja
oku mome radosti sjaj
crna ženo najljepša si, znaj
uuu dididi najnajnaj

Zbog tebe bih na meku travu spustio zvijezdice
zbog tebe bih na cvjetove male dozvao leptire
nek' u radosti i sreći provedemo samo dan
neka tugu zamijeni divan san

Srcu mome tiha patnja ...
Srcu mome tiha patnja ...
uuu dididi najnajnaj

Ispo' zida Kamerlenga
cili Trogir ide spat'
a ja niman sna ni mira
još ću jednon zapivat'

Priko mora, priko skala
priko bila kamena
tebe traži, tebe jubi
pisma s mojih usana

Mirno spavaj, ružo moja
mirno spavaj, cvite moj
blago oku, blago luni s neba
blago onon 'ko te lipo gleda

Zadnji ribar s Drvenika
već je veza brod za kraj
što je meni tvoja slika
to je nebu zvizda sjaj

Priko mora, priko skala ...

Mirno spavaj, ružo moja ...

Dugo, dugo već samo sanjam ja
onaj sretan dan povratka mog
teško, teško je kad sam daleko
i znam da nismo skupa mi

Čekaj me Silvija
čekaj me Silvija
budi vjerna Silvija
Silvija ja te volim

Znaj da osjećam da me zaboravljaš
jer vec dugo o tebi ništa ne znam ja
znaj da bojim se da me ostavljaš
a ja u tebi vidim sve

Čekaj me Silvija ...
Čekaj me Silvija ...

Mnogi ljudi vole na tom svijetu
Jednom davno voljela sam ja
Slomili me, srušili u letu
Jer mi ljubav nije suđena

Prolaze kraj mene dragi ljudi
kao da sam kip od kamena
ja ne trebam nikog da mi sudi
meni ljubav nije suđena

Što sam ja, što si ti, moj živote
Da li sreća il' obični san
Jer ljubav, jer ljubav
Meni nije suđena
Što sam ja, što si ti, moj živote ...

Prođe vrijeme, razvodni se tuga
nađe sebi put u grudima
Ali nikad ne smiri se ljubav
jer ljubav živi u svim ljudima

Što sam ja, što si ti, moj živote ...
Što sam ja, što si ti, moj živote ...

Je l' bilo ljeto il' smo sve to sanjali
ljeto je uvijek onom tko te poljubi
sada meni da me prati
nema tebe ljubavi

Sve što je lijepo srcu brzo prolazi
jesen ko poštar kuca, rano dolazi
ja dan danas mislim na nas
da smo skupa ostali

Rano, rano nebo zemlju ljubi
rano došli dobri ljudi
prijatelji svi, ali nisi ti
ma bar mi priznaj jedno samo
što me muči još odavno
jesi li u srcu svom
sreću nazvao mojim imenom

Mirišu trave, al' ni jedna kao ti
uvala mala, ali puna ljubavi
ja dan danas mislim na nas
da smo skupa ostali

Rano, rano nebo zemlju ljubi ...
Rano, rano nebo zemlju ljubi ...

Staška je bila gotovo dijete
veselih sedamnaest
svjesna da izgleda dobro
tršsila se mnogo
a bila je poželjna

Govorili su mi da sam lud
kad je želim vezat' uz sebe
al' vrijedilo je probati barem
bez obzira na priče
imala je nešto

Što je bilo, bilo je
ne govorite mi
ništa protiv nje
Što je bilo, bilo je
ne želim ništa
ne želim ništa da znam

Bila je moja trideset dana
moja i ničija više
pa ako i lažem sam sebe
što se to vas tiče
ne kvarite mi uspomene

Što je bilo, bilo je ...
Što je bilo, bilo je ...

Tamo gdje me srce vuče
za čim gine, zbog čeg' tuče
što je drago oku mom
to se mjesto zove dom

Kleknem pa se prekrižim
svetu zemlju poljubim
kao majka miriše
kad se sinu raduje

Evo mene, moje nebo plavo
na srcu si mom
dolazio nisam ti odavno
tamo gdje je dom

Ja se moram vratiti
gdje su moji grobovi
pored rijeke granica
tu je zadnja stanica

Kleknem pa se prekrižim
svetu zemlju poljubim
kao majka miriše
kad se sinu raduje

Evo mene, moje nebo plavo
na srcu si mom
dolazio nisam ti odavno
tamo gdje je dom

Evo mene, dal' još mjesta ima
tu na krilu tvom
zagrli me, zemljo moja mila
ovdje mi je dom

Tamo gdje me srce vuče
za čim gine, zbog čeg' tuče
što je drago oku mom
to se mjesto zove dom

Još jednom da se rodi
nemirno ovo tilo
zvizdu će istu slidit
i bit će ča je bilo

Mada je sriću snilo
i nike svitle dane
kad skupiš ča je bilo
u jednu pismu stane

Malinkonija u duši, u duši
u mojoj duši spava
i kida srce moje
dok piva pisme svoje

Malinkonija u duši, u duši
u mojoj duši spava
i zadnju pismu piše
mladosti nima više

Prošla je radost moja
da l' itko za nju mari
i ča su stukli mladost
ti prsti na gitari

Ovo je naša pisma
jer ništa nas ne dili
i vi ste kao i ja
iz iste čaše pili

Malinkonija u duši, u duši ...
Malinkonija u duši, u duši ...
I zadnju pismu piše
mladosti nima više
malinkonija

Priko mora ognjena
priko cakla slomljena
ja san budan iša noćima
svojoj braći, svojim sestrama

Evo sist ću tu do vas
da vam rečen svoju bol
ja nisan više s njon
ne, ja nisan više s njon

Dobri ljudi, sad mi pisme pivajte
dobri ljudi, dušu mi zaličite
jer je njeno srce tvrda stina
ni u jednom kutu tu za mene mista nima

Dobri ljudi, sad mi pisme pivajte
dobri ljudi dušu mi zaličite
neka zna i viruje kako vaša ljubav sa mnom putuje

Poje sivog pepela
bilo mi je posteja
vrića ladnog kamena
misto perja njenog jastuka

Evo sist cu tu do vas
da vam rečen svoju bol
ja ustajen, nebesima zahvaljujem
što sam s vama sada tu

Dobri ljudi, sad mi pisme pivajte ...

Dobri ljudi,
dobri ljudi,
Ja ustajen, nebesima zahvaljujem
noćas vaša ljubav sa mnom putuje

Mi smo leteći odred u osvajanju visina
mi nemamo ništa osim lakih krila

I samo ako želiš možeš dobiti krila i ti
samo ako želiš možeš poletjeti

Mi smo ljudi sa ceste i nemamo krila
mi nemamo ništa osim nasih sudbina

I samo ako želiš možeš dobiti krila i ti
samo ako želiš možeš poletjeti

Tih dana nebo je plakalo
oblaci su plovili na jug
ja sam ih samo mirno promatrao
više nisam imao kud

Pada noć, vani gusta kisš luta
vjetar već, žuto lišće mete s puta
nestaje ljubav, dani su puni sjete
oprosti mi, trebam te
zar je voljeti grijeh

Ideš sam, u tišine skorih zima
stariš već, sve od žena, mora, vina
more mi srusš sve moje kule puste
oprosti mi, želim te
zar je voljeti grijeh

Kap po kap, dani nestali u moru
kap po kap, ja sam pobjegla od svih
izgubit ću se po svijetu
ako me ne vodiš ti
Pokaži meni put i nove snage daj
tužne se rađaju misli
niz lice klizi mi bol
od mora ljubavi, ostala je samo sol

Ideš sam, u tišine skorih zima ...

Kap po kap, dani nestali u moru ...

Oj, ti Vilo, Vilo Velebita
Ti našeg roda diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
Tebi Hrvat viko.

Ti Vilo Velebita,
Ti našeg roda diko,
Živila premila,
Živila premila,
Živila oj, premila
Ti Vilo Velebita!
Živila oj, premila
Ti majko svih Hrvata!

Velebite vilovito st'jenje,
Ljubim tvoje to golo kamenje
Ljubim tvoga u gorici vuka
I onoga ličkoga hajduka.

Ti Vilo Velebita ...

Na tromeđi hrvatskome rodu
Velebite stavio te Bog,
On će dati skoru nam slobodu
S tebe vidit' cijeloga roda svog

Ti Vilo Velebita ...

Velebite, kršna goro naša,
Rad u tebi vojujem,
Jer u tebi nema rovaša,
Radi kojih bolujem.

Ti Vilo Velebita ...

Mene moja naučila mati,
Da ja kličem živili Hrvati,
Da se borim, borim za slobodu,
Za slobodu hrvatskom narodu.

Ti Vilo Velebita ...

Večeras me dobri ljudi
nemojte ništa pitati
neka suze tiho teku
pa ce manje boljeti.

Ne dirajte mi večeras
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu
jer ja ću se vratiti.

Još u sebi čujem majku
kako tužna govori
kad se jednom vratiš sine
ja ću te čekati.

Ne dirajte mi večeras ...

Mene zovu moja polja
mene zovu tambure
prije nego sklopim oči
da još jednom vidim sve.

Ne dirajte mi večeras ...

Na početku stvorio je svjetlo
i čovjeka da Mu bude slika
evo ti pa vladaj zemljom pravedno

Prvo vrijeme čovjek bješe dobar
bješe slika i prilika Boga
sve dok nije htio puno više

Na svog brata digao je ruku
otimao zemlju, latio se mača
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog

I od tada čovjek vara Boga
na sve strane ratovi i droga
kao da je Zemlja izgubljeni svijet

Svađaju se narodi i rase
i proroci lažni zaluđuju mase
djeca, vjera, tijelo, prodaje se sve

Nekad čovjek bjese samo lovac
a sad bližnjeg ubija za novac
napada i krade i svijetom sije strah

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju ...

Tvoje riječi izvrnuli, Bože
k'o da s vragom žive ispod kože
ne znaju za milost, ni za kajanje

A ja neću živjet' u tom grijehu
neću takav put za našu djecu
ej da može moja pjesma popraviti svijet

Obranimo ljubav, ona svima treba
praštanje i nada darovi su s neba
pogledaj u oči Stvoritelju svom

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju ...
Nije nas, nije nas
nije nas ostavio Bog

Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju ...

Istok, Zapad, svako brani svoje
a ja ne sm'jem ono što je moje oduvijek
jedini moj svijet

I samo zato za njih sam fašista
a nikad nisam htio tuđe ništa
samo nju, zemlju slobodnu

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Napadaju ta sluganska pera
k'o da oni branili su sela
miševi iz rupa izisli

Eh, što im se povampire lica
kad se vije naša šahovnica
sveta zastava

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Nek' se čuje, nek' se zna
nek' vijori zastava
neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira

U eteru laži obmanjuju ljude
tako lako pravednima sude
jesam kriv zato sto sam živ

Domoljublje prozvali fašizam
tako brani njihov komunizam
prozirna demagogija

Mirno živim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome

Nek' se čuje, nek' se zna ...
Nek' se čuje, nek' se zna ...

Prijatelji, često mislim na vas
nije ovo vrijeme dobro za nas
nisu cure što su bile
sve su se u gradu skrile
prijatelji, kako ste mi danas

Sjetite se na ponosne dane
kada jedan uz drugoga stane
sve smo mogli, sve smo smjeli
i pili smo sto smo htjeli
prijatelji, kako ste mi danas

Kažite mi, jeste li se umorili
jesu li vas prevarili
je l' nas vrijeme pregazilo
kažite mi, pjevate li pjesme stare
kao nekad uzdignute glave
da l' ste isti kao nekada
prijatelji, često mislim na vas

Rado bih vas sve vidio zdrave
samo da nas opet skupa stave
pa da ko na prvoj crti
zapjevamo protiv smrti
prijatelji, kako ste mi danas

Kažite mi, jeste li se umorili ...

Bilo je i vrijeme, maslinova grana
kao simbol mira iz mog rodnog kraja
sada jauk djece i plač sa svih strana
životna je slika moga zavičaja

Bilo je i vrijeme, kao galeb mira
sad Hrvatska moja trpi, stenje, plače
svaka topla suza srce moje dira
što je vise lome, to je volim jače

Grobovi im nikad oprostiti ne mogu
zbog nedužnih ljudi koji život gube
grobovi za mladost i molitve Bogu
gdje žalosne majke mrtve usne ljube

Grobovi im nikad oprostiti neće
ako ljudska mržnja ljubav ne prihvati
grobovi u žitu vjekovima klet će
zaboravit nikad neće ih Hrvati

Bilo je i vrijeme, kao galeb mira ...

Grobovi im nikad oprostiti ne mogu ...
Grobovi im nikad oprostiti neće ...

U malom mistu kraj mora
di rodi san se ja
živija je i šjor Bepo
i cili svit je njega zna

Nosija je veštit bili
na koletu jedan crven cvit
kapelin tipo borsalin
a u ruci bagulin
kapelin tipo borsalin
a u ruci bagulin

Ma bija je fin, ma bija je fin
šjor Bepo bagulin
Ma bija je fin, ma bija je fin
šjor Bepo bagulin

Nosija je gvante iz Pariza
špic postole made in London
za sve one šjore fine
bija je kao cukar i bonbon
za sve one šjore fine
bija je kao cukar i bonbon

Ma bija je fin, ma bija je fin
šjor Bepo bagulin
Ma bija je fin, ma bija je fin
šjor Bepo bagulin

Pada noć, odlazim ti ja
svako svom a ja nemam kom'
možda negdje vjetar sreće
zalupit' nam vrata neće
možda negdje nađemo svoj mir

Hajdemo noge umorne
čekaju nas ceste daleke
možda negdje vjetar sreće
zalupit' nam vrata neće
možda negdje nađemo svoj mir

Nesretnik sam od rođenja
čija me to ruka proklela
sve sam proš'o svuda bio
što imao izgubio

Hajdemo noge umorne ...
Nesretnik sam od rođenja ...
Nesretnik sam od rođenja ...

Večeras se puno toga priča
uz vino doša je i smij
i vidim svakomu je lipo
a meni ni, jer mi tako fališ ti

Ti više nisi pored mene
zbog tebe više neman sna
zauvik tečeš mi kroz vene
ti si mi sve, moja jubav jedina
ti si mi sve, moja jubav jedina

Di su tvoje lipe oči nestale
što su moje pute svitlile
di su tvoje lipe usne, još su meni sve
od njih nikad ne odustajem
Di su tvoje lipe oči nestale ...

Ti više nisi pored mene
i to je od svega najgore
al' uvik borit ću se za te
jer ti si sve srcu mome najdraže
ti si mi sve srcu mome najdraže

Di su tvoje lipe oči nestale ...

Svako misto svoju feštu ima
svako misto ima svoj dan
a fešta draga je svima
jer tu se piva po cili dan

A mi volimo feštu
i ribu kod staroga Duje
večeras je naša fešta
nek' se daleko čuje

Večeras je naša fešta
večeras se vino pije
nek' se igra, nek' se piva
jer ko ne piva Dalmatinac nije

Svako misto svoju feštu ima ...
A mi volimo feštu ...
Večeras je naša fešta ...
Večeras je naša fešta ...

Tiha noć i raduju se svi
Tiha noć ja ne znam gdje si ti

Bože moj ne ostavljaj me ti
Na svijetu tom bez ljubavi

Bože moj ne ostavljaj me ti
Za grijehe sve oprosti mi

Tiha noć i raduje se sve
Tiha noć u duši hladno je

Bože moj ne ostavljaj me ti
Na svijetu tom bez ljubavi

Bože moj ne ostavljaj me ti
Za grijehe sve oprosti mi

Tvoje su riječi
pjesma za mene
svjetla su grada
boje za pjesmu

Koraci naši
zvone u ritmu
koraci naši
zvone u ritmu

Ja te vidim
ja te čujem u zvuku ulice
Ja te vidim
ja te čujem u zvuku ulice

Tvoje su riječi ...
Koraci naši ...
Ja te vidim ...

Večeras stihovi teku
kao kiša padaju
večeras stihovi peku
kroz tamu donose nju

U kratkom uzdahu snova
opet ću je ljubiti
sa prvim drhtajem zore
opet je izgubiti

Samo za nju
samo za nju
za nju sebe bi dao
samo ona da je tu

Samo za nju
samo za nju
i pred Gospoda stao
samo ona da je tu
da je tu, da je tu

Tamo gdje nebo dira
usnulo more prstima
gdje vječno glazba svira
po nju ću krenut ja

Samo za nju ...
Samo za nju ...

Kad svatovi krenu i kad prođu selom
Sjetit ćeš se dušo naše ljubavi

Još ti ne da mira u srce te dira
U srce te dira moja tambura

Tvoji su te draga udali za drugog
A ja osta samo s mojim pjesmama

Još ti ne da mira u srce te dira
U srce te dira moja tambura

Znam da su ti oči opet pune suza
Nitko neće znati zašto plačeš ti

Još ti ne da mira u srce te dira
U srce te dira moja tambura

Plavi putevi mora
pričaju beskrajne priče
A galeb ih sluša i pamti
sve s vjetrom i jedrima priča
A galeb ih sluša i pamti
sve s vjetrom i jedrima priča
m m m ...

Luke brodove zovu
a lanterne pale im želju
Na svakome prozoru cvijeta
čežnja od čekanja duga
Na svakome prozoru cvijeta
gle čežnja od čekanja duga
m m m ...

Klapo moja, sve si riđa
sve nas život nosi
ali srce žešće tuče
šta su lica bliđa
klapo moja, vrimenu prkosi

Klapo moja, šta smo, di smo
šta još nismo rekli
čekaju nas, evo, ljudi
kao brata pismo
pivajući, sva smo blaga stekli

Klapo moja, sve si tiša
ali tu si, stojiš
potirati sa tog mista
može samo kiša
klapo moja, vrimenu prkosi

Klapo moja, bit će boje
pivaj, viruj snima
nestane li brod u moru
ne rodi li poje
držimo se, još nas uvik ima

Klapo moja, sve si riđa ...
Klapo moja, šta smo, di smo ...
Klapo moja, sve si tiša ...
Klapo moja, bit će boje ...
Klapo moja, bit će boje ...

Moja jube, moj golube
Ka san poša ti si rekla
A ti pojdi ko ti more
Ja ću sama nosit brime
Tvoje dite, tvoje ime
I u suzan topit vrime
Moj Marine

Moja jube, moj golube
Rekla si mi ka san poša
Ko će tvoju robu krpit
I mižerju s tobon trpit
A mi ćemo ovod patit
Oćeš li se i živ vratit
Moj Marine

Moja jube, moj golube
Ča si rekla sve ti vaja
Ko bi voli siromaja
Nevojne su ovod noći
Prazne noći bez pokoja
Nije ovod jubav tvoja
Jube moja

Dobra večer, uzorita,
dobra večer, uzorita,
dobra večer, uzorita,
ti Danice plemenita.

Koja resiš rajske dvore,
koja resiš rajske dvore,
koja resiš rajske dvore,
koja sjajiš prija zore.

Prija zore i Danice.
prija zore i Danice,
prija zore i Danice,
moja lipa golubice.

Ako ti, draga, ja na more pođem
i natrag ne dođem
ne plači, ne plači

Samo se sjeti na moj život mladi
i na našu ljubav
ne plači, ne plači
Samo se sjeti na moj život mladi
i na našu ljubav
ne plači, ne plači

Ne plači, moja mila draga
i ne daj srcu svome jada

Ako ti, draga, ja na more pođem ...
Samo se sjeti na moj život mladi ...

Golube, golube pitomi
proleti, proleti kroz selo
i reci mojoj dragoj da stoji veselo

Golube, golube pitomi
proleti, proleti kroz drače
i reci mojoj dragoj da za mnom ne plače

Golube, golube pitomi
na prozor sleti milene
i jedan bili cvitak uberi za mene

Sinoć san ti kod majke bija,
faculet san ostavija.
Sinoć san ti kod majke bija,
faculet san ostavija.

Draga dušo, ma ti ga peri
u sapunu, ladnoj vodi.
Draga dušo, ma ti ga peri
u sapunu, ladnoj vodi.

Ja sapuna ma ne imaden,
ladna voda daleko je.
Ja sapuna ma ne imaden,
ladna voda daleko je.

Sapun, dušo, ma ruke tvoje,
ladna voda suze moje.
Sapun, dušo, ma ruke tvoje,
ladna voda suze moje.

Omili mi u selu divojka
malo je plava, al' je srcu draga
i mome je srcu omilila
pita' ću je, ako mi je dadu
pita' ću je, ako mi je dadu

Ako li je ne 'tidoše dati
po' ću junak srid gore zelene
pivat' 'ocu jutron i večeron
neka bi se mlada smilovala
neka bi se mlada smilovala

Ako li se smilovati neće
ocrni' ću sve 'aljine svoje
samo neću pasa, ni marame
pasa neću, rad' majčina glasa
a marame, rad' moje divojke

Ju te san se zajubija
Ju te san se zajubija

Druge ne bi poželija
Druge ne bi poželija

Cesarica da bi bila
Cesarica da bi bila

Sinoć kad san ti proša
mimo te bile dvore
vidin te, dušo, Mare
Vidin te, dušo, Mare
di s drugin govoriš

Drugon si ružu dala
u znak jubavi svoje
riči si rekla ove
Riči si rekla ove
da za me ne mariš

Evo ti, prsten vraćan
ča si mi u dar dala
na njem' ti, mala, fala
Na njem' ti, mala, fala
jubav je prestala

Prije ces vidit', dušo
di more ribu zmeće
a srce moje neće
A srce moje neče
za tvojin proplakat'

Garifule bili
ča si se spružio
tim tvojim granama
zemlju si pokrio
tim tvojim granama
zemlju si pokrio

Istrgnut ću tebe
iz varkula moga
a tu ću posadit
aršamina moga
a tu ću posadit
aršamina moga

Aršamine mili
aršamine dragi
od svih si cvitova
ti meni najdraži
od svih si cvitova
ti meni najdraži

O, more, mati!
Plač diteta čujin na škoju
A draga odzvanja i glas nosi svitun
Tiho, neka spi
Sanjan, ča li?

Oli me gorčina slutnje mori?
Al' ja san živ, s mrtvima živ. Oli mrtve lažimi dojin?
Ja san živ s mrtvima živ.

O, more, mati!
Plač diteta čujin na škoju
A draga odzvanja i glas nosi svitun
Tiho, neka spi
Sanjan, ča li?

Oli mrtav mrtvimi molitvu kajanja pojin?
Dah moj stine i pokrop ćutin i zvun
A škoj provun na vetar zove, zove
I ruke umorne kapi stišću u kamiku
I u kamika kamiku grih išću
I moje oči išću, išću
Plač diteta na škoju.

O, more, mati!
Plač diteta čujin na škoju
A draga odzvanja i glas nosi svitun
Tiho, neka spi
Sanjan, ča li?

Vrati se, mili ćale
Vrati na Jadran naš
Čekan te ja i seja
Čekan tebe, ćale moj
Čekan te ja i seja
Čekan tebe, ćale moj

Nikoga doma nima
Za bilo jidro šit
Svi su ošli študirat
A ja osta, ćale sam
Svi su ošli študirat
A ja osta, ćale sam

Barka se nasukala
Na hridi prokletoj
A kroz buže o' madiri
Vitar sviri, ćale moj
A kroz buže o' madiri
Vitar sviri, ćale moj

Ti si nestala tiho
kano prizor u noć
a ja te ipak čekan
reci mi dal ćeš doć

Dodji čekan te željno
cvite jedini moj
Dodji za tebe pivan
ja ove pisme poj
Dodji čekan te željno ...

Sada nikoga neman
ti si bila mi sve
a ja te ipak čekan
još uvik ljubin te

Dodji čekan te željno ...
Dodji čekan te željno ...

Od prve svoje mladosti
očuti srce moje
da ću za morem širokim
ginuti željom svom
da ću za morem širokim
ginuti željom svom

Od prve svoje mladosti
očuti srce moje
da ću za morem širokim
ginuti željom svom
da ću za morem širokim
ginuti željom svom

Nu ostaviti dom svoj
ne mogu nipošto
ne mogu nipošto
ne mogu nipošto

Stog' ovim samo krajem
koji davno već poznajem
tjeram svoj čamac maleni
nek' drugi svijetom plovi
nek' zlato, biser lovi
ja niš' ne marim za to

Oj divne mi Dalmacije
zaboravit' je neću ja
oj divne mi Dalmacije
zaboravit' neću
Oj divne mi Dalmacije
zaboravit' je neću ja
oj divne mi Dalmacije
zaboravit' neću

Mnogimi strahotami
prijeti nam more
da li ću ikada dočekat
da gledan rujne zore
strašno nam prijete valovi
prijeti nam more

Stog' ovim samo krajem
koji davno već poznajem
tjeram svoj čamac maleni
nek' drugi svijetom plovi
nek' zlato, biser lovi
ja niš' ne marim za to

Mornaru haj, mornaru haj
mornaru haj, mornaru haj
al' ja ne mogu s tobom poć'
ne mogu s tobom poć'
Mornaru haj, mornaru haj
mornaru haj, mornaru haj
al' ja ne mogu s tobom poć'
ne mogu s tobom poć'

Oj Dalmacijo tebe ne mogu ostavit'
oj tebe ja ne mogu nikad ostavit'
Dalmacijo, Dalmacijo, Dalmacijo
Dalmacijo, za te umirem ja

Braćo, sestre! Čorne visti
donosimo sa Levanta:
Osan galij 'z naših misti
suprotiva turski brodin.

Sa Levanta vaši muži
jauk neće nan doplutat;
i veslačin i puntarin
bojovnicin greb u škunan.

Kod Lepanta, sunce moje,
kod Lepanta, kod Lepanta,
sunce moje, utopi si tilo,
tilo jako.

Kod Lepanta u bojevju,
kod Lepanta, kod Lepanta
u bojevju galijunin
Turci, Turci bisni.

Plač'te brata, žene muža
tujin dnima mladost njina;
koj' priživi, višje srama,
veslu tujen obverigan.

Di van poja mašklinana,
siročići išću ćaću!?
Zemjo stoput potakjana,
tila stoput uskrisana.

'Oće l' more igdar dovuć'
'oće l' more, 'oće l' more
igdar dovuć'
tvome mistu kosti, kosti bile?

'Ol' će more mene odvuć'
'ol' će more mene odvuć',
'ol' će more, 'ol' će more
mene odvuć dolin u tve dvore, dvore smirne?

Jednog litnjega dana
u borik prošli smo mi
skupa smo sili na klupu
i tiho šaptali

Kad bi nan sva naša ljubav
procvala ka lipi maj
sritnijih od naših srca
ne bi bilo znaj

Zadarska riva najlipša na svitu tom
u modrom moru slika je grada mog
kad rivon projden ositin čari ti sve
Zadre moj grade ja uvik ljubin te

Sinoć si na rivi bila
šetala s drugin si ti
srce si svoje mu dala
nesritna ljubavi

Ta ljubav u mladog svita
nije van kao što pren
prošeta rivon ka kaže
ona je za me sve

Zadarska riva najlipša na svitu tom ...

Zadre grade kad mi draga dojde
neka tvojim ulicama projde
provest ću je kud još nije bila
nek lipote tvoje vidi mila
provest ću je kud još nije bila
nek lipote tvoje vidi mila

Novu staru rivu
davnih pet bunara
šetališta forum
putem kolovara
kalelargu sjajnu
bili brig muraje
puntamiku kojoj
misec srebro daje

Zadre grad, s dragon ja ću krenut
ostat davne spomenike prenut
šetat ćemo, tko zna kamo poći
u tišini gledat ove noći
šetat ćemo, tko zna kamo poći
u tišini gledat ove noći

Novu staru rivu ...
Novu staru rivu ...

Mene zovu bodulo
va paji, s onu stranu mora,
kad ja priden va braceri,
i nudim, od jutra do mraka:
Okolo, ki će kupit uja
i slakega vina?

Niki ne zna za moj trud,
za bol i za muku
ča mi život satire.

Po zahoju,
kada tužan legnem ja na provu,
srce mi za škojen
zamire.

Po zahoju ...

Mene zovu bodulo

Već je lega cili svit
A ti si zaspala ka cvit
Samo vonja tvoj kušin
Ka zeleni ružmarin.

A ja doli prid tvojim portunom
Dok ti sama spavaš pod lancunom.
A ja doli prid tvojim portunom
Dok ti sama spavaš pod lancunom.

Kate moja, cvite bili,
Mrvica nas od ljubavi dili
Ja sam doli a ti si visoko
Kad bi na me bacila bar oko.
Kate moja, cvite bili ...

Već je lega cili svit
A ti si zaspala ka cvit,
Samo vonja tvoj kušin
Ka zeleni ružmarin

A ja doli već četiri ure,
Mladost vonjam ja kroz tvoje škure.
A ja doli već četiri ure,
Mladost vonjam ja kroz tvoje škure.

Kate moja, cvite bili
Mrvica nas od ljubavi dili
Ja sam doli a ti si visoko,
Kad bi na me bacila bar oko.
Kate moja, cvite bili ...

Davno san otiša ja
odnija sobon ti sve
moru san godine da
oprosti, ne kuni me

Tiho se vratija val
u luku života mog
i priko mora san zna
da me čekaš, moja jedina

Zapivat ću ti najlipšu serenadu
na našoj rivi di život libar piše
iz duše cviće za te, mladosti moja
nek' cvita ti u jubavi
iz duše cviće za te, mladosti moja
nek' cvita ti u jubavi

Davno san otiša ja
iz duše nevere ti sla
noštromo, more i ja
u jednoj sto godina

Tiho se vratija val
u luku života mog
i priko mora san zna
da me čekaš, moja jedina

Zapivat ću ti najlipšu serenadu ...

Ne mogu da te zaboravim i oči tvoje
plačem, a ti si sa njim
ljubavi moja
ne mogu da te zaboravim

Volim ono cvijeće što si brala
čuvam tvoje slike pokraj sebe
a nisi znala, nisi znala
da ću plakati, plakati zbog tebe

Ne mogu da te zaboravim i oči tvoje ...

Čuvam ona stara pisma tvoja
slušam one tople riječi tvoje
a nisi znala, nisi znala
da ću plakati, plakati zbog tebe

Ne mogu da te zaboravim i oči tvoje ...
Ne mogu da te zaboravim i oči tvoje ...

Jedne divne tihe majske noći
Ti si rekla da ćeš doći
Na prvi randevu

Noć je, oko mene svud je tama
Marijana spava sama
I ne zna da sam tu

A ja pod palmom sjedim sam,
A oči sklapa san
I tužan čekam davno suđen dan

O Marijana, slatka mala Marijana
Tebe ću čekat ja
Dok svane dan
O Marijana, slatka mala Marijana
Tebe ću čekat ja
Dok svane dan

Ponoć, ponoć već je davno prošla
Marijana nije došla
Na prvi randevu

Još će, još će mnoge noći proći
Marijana neće doći
Na prvi randevu

A ja pod palmom sjedim sam,
A oči sklapa san
I tužan čekam davno suđen dan

O Marijana, slatka mala Marijana
Tebe ću čekat ja
Dok svane dan
O Marijana, slatka mala Marijana
Tebe ću čekat ja
Dok svane dan

Ako vidiš trag na nebu
neke zvijezde što se gasi
ti ne moli tad za mene
nema nikog da me spasi

Sve bi bilo mnogo bolje
da je mogu voljet manje
ne ne reci da me nema
i ne kvari joj vjenčanje

Slušaj majko moju pjesmu
i ne kuni ime njeno
volio sam ja tu ženu
neka joj je oprošteno
Slušaj majko moju pjesmu ...

Sve bi bilo mnogo bolje ...

Slušaj majko moju pjesmu ...

Ej, divojko, lipa li si
moja nisi, a čija ti si
sičam te se, kako ne bi
lažem sada samom sebi

Dao sam ti srce svoje
samo zbog lipote tvoje
na tom polju prosute

Zeleno, zeleno je bilo polje
zlatno sunce iznad nas
Zeleno, zeleno je bilo polje
zlatno sunce iznad nas

Ladna vodo, krvi moja
sad mi triba snaga tvoja
napoji mi ljubav moju
da joj pivam pismu svoju

Dao sam ti srce svoje ...
Zeleno, zeleno je bilo polje ...

Znan da je zima
mrzla noć San Valentina
znan da san daleko
i znan da me ni, ni

Znan da sanjas črno cviće
črne konje, črne tiće
z noći čekas korak moj
a znaš da neću doj, neću doj

Ma dopri okna, lezi
zapri oči i bit ću tvoj
cile noći
Ma dopri okna, lezi
zapri oči i bit ću tvoj
cile noći

Znan da je zima
mrzla noć San Valentina
vani vitar puše
ma meni zima ni, više ni

Ma dopri okna, lezi ...

Voljena zar ne vidiš
i nebo plače za nama
voljena zar još uvijek
ulicom lutaš sama

Voljena zar ne želiš
da me shvatiš bar malo
voljena zar ti nije
do naše ljubavi stalo

Voljena, vrati se
voljena, molim te
voljena ne mogu
živjeti bez tebe
Voljena, vrati se ...

Voljena zar ne vidiš
ovo cvijeće što vene
voljena zar te nikada
ne sjeti na mene

Voljena zar ne želiš
da me shvatiš bar malo
voljena zar ti nije
do naše ljubavi stalo

Voljena, vrati se...

Ne pitaj me ništa
bilo je pa prošlo
dabogda se ne ponovilo
ja sam im'o sreće
pa sam kući doš'o
a puno ih se nije vratilo

Reci brate moj
jesmo li prokleti
pa se tako brzo
sve zaboravi
al' neka neda Bog
pa nas budu trebali
opet će se gusta
magla spustiti

Ne osjećam dane
tek poneko veče
kad se sjetim naših pjesama
tad i vino krene
k'o Čikola teče
velebitska vila doziva

Reci brate moj ...

Ne pitaj me ništa
tek svijeću upali
za sve one što su
za dom pali

Reci brate moj ...

Od vremena još od Krista
nova lica, scena ista
vražje sile se trude
da nas ne bude

Antikristi i masoni
komunisti ovi, oni
šire sotonske fraze
da nas poraze
e, moj narode, e, moj narode

A mi gluhi, nijemi, slijepi
svatko u svom mraku strepi
narod biran od Boga
guši nesloga

Iz povijesti naše slavne
a i ove ne bas davne
sve smo sto nam je vrijedno
stekli zajedno
e, moj narode, e, moj narode

Uzmimo u ruke sudbinu i sreću
ni ja više tako ne mogu ni neću
uzmimo u ruke sudbinu i sreću
e, moj narode, e, moj narode

Generacije junaka
i pobjednička vojska jaka
još se brine i gine
zbog domovine

S nebeskih tih visina
daj nam Bože opet sina
da nas vodi iz bijede
sve do pobjede, e moj narode

Uzmimo u ruke sudbinu i sreću ...

Dva, tri đira priko rive
još kad malo puše jugo
'zalud zlato cilog svita
kada srce neće drugo

Ili kiša, ili sunce
ili vitar sa levanta
opija me neka snaga
a lipota svog me smanta

Zadar je u srcu mome
Zadar je u mojoj duši
progovori pismo moja
kad se rič u grlu guši

Zadar je u srcu mome
Zadar je u mome tilu
radost si mi grade dao
a ja tebi mladost cilu

Dva, tri đira priko Foše
i još malo do Muraja
šute zvona moga grada
tiha noć je, Zadar spava

Priko pjace ide klapa
srce odmah jače lupa
čekajte me prijatelji
noćas ćemo pivat skupa

Zadar je u srcu mome ...
Zadar je u srcu mome ...

Moja je soba tako jadno mala
ja ne bih u njoj izdržati mog'o
da mi oči ne sanjaju budne
al' ne ropčem, sudbini velim hvala
jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala
i moje patnje nisu uzaludne

Danas sam opet ručo samo čaj
al' vlažna blagost sja u mome oku
ja opet mislim na svoj rodni kraj
i čeznja preobražava mi javu
sa Quaija mjesto Seine cujem Savu
i Tuškanac mi šumi iza leđa

Na domovini dvostruka je sjena
baca je Pešta, baca je Beč
ona je sva u crno zavijena
ne čuje, majko, niko tvoju riječ
šumori, diše more, teče Drava
a između njih jedna zemlja spava

Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
koliko puta tuga me je srela
u vrevi Etoillea, Saint Michelea
o Bože, tu treba biti jak
u tome svjetlu još me više boli
rođene moje grude suhi mrak

Udišem Pariz, smjelim bijegom spasih
slobodnu dušu, ali ja sam sin
a mojoj majci sve su sjede vlasi
ja žene nemam, a ni druga nemam
što još imadem, samo jezik svoj
u koji život svoga srca spremam

Zanosi, misli, ritmovi i rime
ja bezimen u bezimenu mnoštvu
daleko negdje sebi stičem ime
i muku mučim samca dezertera
što zabranjenu domovinu sanja
na hartiji, u potezima pera

Pero, ta mala, ta neobična stvar
a kako živa, kako puna snage
kad iz njeg' teče novih riječi čar
omamljuje me kao govor drage
sva utjeha je u tom malom peru
i sja i grije i vraća mi vjeru

O Hrvatska, o moja domovino
ti moja bajko, ti moja davnino
ti porobljeni, oteti mi kraju
jadni dezerter ti daje dar
bogatiji no kraljevi ga daju
i sav je ljubav, pobuna i žar

Ja skoro prosjak duh slobode širim
pa i nem'o na svom grobu svijeću
ja neću, neću da se smirim
k'o svježi vjetar u sparinu pirim
a kada umor svlada duše lijene
na otpor trubim, ja trubač sa Seine

Što mi je plaća, mržnja gmizavaca
što svoje blato lijepe o moj glas
al' ja pred licem roda stojim vedar
za hljeb slobode prilažem svoj klas
zar nije zlatan i bogat i jedar
zar nije zlatan i bogat i jedar

Na skaline, ispred dvora
bilo ljeti, ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana

Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana

Kapetane, kapetane
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane
dobro more, sad se šale

Na skaline, ispred dvora
u svom plavom dimu skriva
mnoge tajne prošlih mora
lula starog kapetana
lula kapetana Điva

Kapetane, kapetane ...

Jedna mladost, jedan svijet nade
raste tiho u srcu tvom
drugi za te ovaj svijet grade
s malo prave istine u tom

Pričaju ti priče te
i svaka ima svoj sretan kraj
al' prešućuju da taj svijet
krade baš tvog sunca sjaj

Jedna mladost, jedan san sreće
al' do nje još dalek dug put
i dok srce na svoj put kreće
u taj svijet ocvao i žut

Odjednom će shvatit sve
kako nigdje nema plamena tog
poput mrtve rijeke
svijet teče bez cilja svog

Tko zna, možda na me
čeka neki drugi svijet
tko zna, i u mraku
katkad nikne divan cvijet

Možda, tko zna
jedna od sretnih
jedna od tisuću
bit cu baš ja tko da zna

Tko zna, možda na me ...
Možda, tko zna ...

Sva izgubljena zrna sna
odjednom se vrate
zbog susreta što traje tren
ko zvijezdani trag
od godina ja mogu tek pokloniti sate
a ti vrijedis više

U jesen vodi ovaj put, u magle i tuge
a tebi treba sretan smijeh i sunčani sjaj
i nježna ruka da na dlan ti prosipa duge
u tisuću boja

Adio, adio, adio, adio
ne dodiruj više moje dane
nemiri mi mnogi i oluje kradu san
moram biti sasvim sam

U očima ti kiša zri ko proljeće blaga
jer misli moje slutiš već dok idem u noć
i hvala ti za svaki tren, djevojčice draga
hvala za nadu

Adio, adio, adio, adio ...

Znam da kiše mogu oprat'
svake moje suze trag
al' ne može nista tugu
što ti više nisam drag

Ja daleko od tvog srca kao godina
a bili smo nekad jedno, dušo, ti i ja

Ako čujes da ti neko
u snu ime doziva
to je vjetar, to je lišće
kunem ti se, nisam ja

Ako vidiš da na kiši
neko stoji satima
to je sjena, ništa drugo
kunem ti se, nisam ja

Znam da vrijeme rane liječi
i u tome baš je zlo
još cu volit' u životu
al' to više nije to

Ja daleko od tvog srca kao godina
a bili smo nekad jedno, dušo, ti i ja

Ako čujes da ti neko ...
Ako vidiš da na kiši ...

Puno let je prepasalo
kad su nam te zeli
ugasili drago svitlo
a nikad nisu smeli

Škoj mi je zgubil dušu
još i sad mi plače
starac je ostal sam
i moje mandrače

Se nevere si kumpanjala
i ribarske suze
grube ruke, mokre mriže
teške od rabote

Kad bi još zasvitlila
va buri i va jugu
duša bi mi se racvala
kroz sve moje grote

Zasvitli, zasvitli bar još jedanput
zasvitli, zasvitli, ogrij mi škurecu
zasvitli, zasvitli da znam da si tu
da znam da si tu, moja lanterna

Puno let je preletelo
a tebe više nima
ostali su samo zidi
i jedna brižna stina

A more te vavik čuva
razbija se o grote
da te vidim da zasvitliš
ja bin umrla od lipote

Zasvitli, zasvitli bar još jedanput ...
Zasvitli, zasvitli bar još jedanput ...

Da znam da si tu, moja lanterna

Za tebe san na kamiku i groti
va friškeci od mora i soli
dišin va ružmarinu i kušu
va Kvarneru mi ljubav počiva

Bušuj me bušuj to mi rabi
ljuljaj me v rukah kot mat dite
da zapin ti na krilu srićna od lipote
od te lipote

Zami me sobun sakamo
i kad partiš na vijaj
drže nas kadine za mul
i za ovaj nas lipi kraj
Zami me sobun sakamo ...

Za tebe san va mriži i na osti
školjka ku je tako teško znet
za tebe san se ča se pušćiva tu
i triba to znat trpet

Zami me sobun sakamo ...

I nebo da ti oprosti grijehe
ja ću se moliti
nijedna kletva od mene neće
za tobom krenuti

Boliš me, dušo, boliš me, tugo
boliš me, ljubavi
nema te pjesme, nema tog vina
da te zaboravim

Boliš me, dušo, boliš me, tugo
boliš me, ljubavi
nema te pjesme, nema tog vina
da te zaboravim
da te zaboravim, dušo, da te zaboravim

I noćas nemam nikog da ljubim
da mu se radujem
ni sunca nemam u ovoj zimi
srce da ogrijem

Boliš me, dušo, boliš me, tugo ...
Boliš me, dušo, boliš me, tugo ...

I opet da te vidjeti mogu
što bih ti rekao
ako sam ikad ljubio ženu
tebe sam ljubio

Boliš me, dušo, boliš me, tugo ...
Boliš me, dušo, boliš me, tugo ...